SUBOTICA – Anđeli ne umiru, rekao je na ispraćaju malog Alekse otac Dragan, sveštenik Pravoslavne crkve Svetog Vaznesenja u Subotici, dok su stavljali bijeli maleni sanduk na odar, ispred kapele pravoslavnog groblja u Dudovoj šumi.
– Dušo moja, sine moj jedini, kako će bez tebe – jauknula je majka nad sandukom svog čeda, a njeni jauci su razlomili nebo nad Suboticom.
Više od hiljadu ljudi ispratilo je na vječni počinak dječaka Aleksu D. iz Subotice, koji je prije tri dana tragično nastradao na Divčibarama. Aleksa je do vječne kuće ispraćen iz kapele gdje je održano i opelo.
Bijeli kovčeg je bio otvoren, dok su u mimohodu Aleksu ispraćale stotine ljudi, svi sa cvijećem u rukama. Svaki razred iz škole poslao je bijeli venac sa posljednjim pozdravima za malog Aleksu, koji je na glavi imao svoju sportsku kapu, jer je već osvojio nagrade u odbojci, sa svojim drugarima.
Ispod kačketa, na licu prelijepog djeteta tragovi udaraca bezumnika koji ga je usmrtio svojim vozilo, ne kočeći, kada je na ekskurziji uletio u kolonu đaka.
Hiljadu ljudi je plakalo nad odrom djeteta, koje je svojom dobrotom plijenilo i nikada se na njega niko nije naljutio, uz jecaje su govorile obe bake, Zlatinka i Katarina. Za njim je plakala neutješno starija sestra, a ispratile su ga njegove deke do vječnog počinka.
Majka Marina stavila je svom čedu igračke u njegov mali bijeli sanduk.
– Srce moje, sa kim ćeš se igrati na nebu, u svojoj novoj kući. Ko će ti tamo pričati priče – kukala je neutješno mama Aleksina. Ni stariji ljudi nisu krili suze. Vladimir i Marina, polusestra, bake i deke i rodbina, veliki broj poznanika, prijatelja i građana.
Neumitnu tišinu i riječi oca Dragana, prekidali su jecaji rodbine, kada je Aleksina mala bijela kuća zatvorena, a kolona krenula iz kapele i sanduk djetetov spušten u raku na vječni počinak.
Nema komentara:
Objavi komentar