nedjelja, 25. veljače 2018.

18 najvećih dilema porodilja




Strah i nesigurnost su veoma izražena stanja kod porodilja. Kako negovati bebu, kako je hraniti, uspavljivati…samo su neka pitanja aktuelna u prvom mesecu sa bebom.

Na 18 najčešćih pitanja porodilja odgovor daje pedijatar Prim. dr Maja Skender:

1. Kako da znam da li je beba dovoljno sisala?
Zdrava beba, rođena na vreme, sama ispusti dojku kada se nasisa. Međutim, nije retko da u prvim danima posle kratkog vremena zaspi na dojci i pre nego što se najela, što je skoro pravilo kod nedonoščadi. Štipnite bebu za nožicu ne biste li je razbudili. Ukoliko to ne uspe, spustite je u krevetac. Promena temperature okoline će momentalno da je razbudi ako je ostala gladna.

2. Koliko beba treba da posisa po obroku?
Zavisi od uzrasta i telesne mase na rođenju. Krupnije bebe jedu više od majušnih. U trećem danu, to je 80-100 mililitara po kilogramu telesne mase, a već posle deset dana količina raste na 150 ml/kg, i održava se uz manje varijacije naredna tri meseca. Tu količinu podelite sa brojem obroka. Manja beba sisa češće, po malo, dok sa uzrastom broj obroka opada, a količina posisanog mleka raste. Ipak, kod jedne iste bebe nije svaki podoj količinski jednak. Obično je „najjači“ onaj prvi, jutarnji.

3. Da li treba da budim bebu da bi sisala?
Ukoliko je telesna masa na rođenju ispod tri kilograma, budite bebu ako se sama ne probudi – bar na svaka tri sata, i danju i noću, dok ne pređe tri kilograma. Posle ne morate da je budite noću, ali danju nastavite. Beba u prve dve-tri nedelje ne bi trebalo da spava duže od četiri-četiri i po sata u toku dana.

4. Kako da znam da li beba izvlači mleko?
Pogledajte ima li mleka u njenim ustima. Ako joj je gornja površina jezika i posle podoja roze boje umesto bele, znači da nije došla u kontakt sa mlekom. Možete i da izmerite podoj, tako što ćete obučenu bebu da izmerite na digitalnoj vagi pre i posle podoja. Ako nema razlike, znači da ne izvlači mleko. I, na kraju, posle uspešnog podoja bi trebalo da osetite da su vam dojke splasle.

5. Nemam još mleka, a grudi su mi teške i bolne. Šta to znači?
To je znak da se mleko stvara, ali ga vi još ne vidite. Potrebno je da često dajete bebi da sisa, a između toga da sami izmlazate dojke, kako biste ih olakšali. Ako ih praznite svakog sata po deset minuta – naizmenično, sa kružnom masažom, za pet-šest sati mleko će teći „kao iz česme“, a napetost u dojkama će da popusti.

6. Kako se pravilno masiraju dojke?
Postavite dlan jedne ruke na gornju, a dlan druge ruke na donju stranu dojke i pravite nežne kružne pokrete, naizmenično, sa izmlazanjem. Nemojte da gnječite eventualno prisutne čvorove, jer ćete postići kontraefekat. Ako su vam dojke tvrde, čestim pražnjenjem, u kombinaciji sa izmlazanjem – razmekšaćete ih u roku od nekoliko sati.

7. Kako da saniram ragade (naprsline na bradavicama dojki)?
Preskočite nekoliko podoja, a dojke praznite ručno ili pomoću pumpice – ako vas ona ne povređuje još više, u sterilnu posudu. Izmlaženo mleko dajte bebi kašičicom. Bradavice namažite nekim sredstvom za negu bradavica, kojih ima u svakoj apoteci. Nemojte ih prati sapunom, da ne bi još više ispucale. Nakon dan-dva intenzivne nege, rane će da zarastu i možete ponovo da dojite. Samo, ovog puta popravite tehniku dojenja, da se ragade ne bi vratile.
8. Da li treba da ispiram bradavice posle preparata “Multi mam”?
Kozmetika za bradavice je tako napravljena da ne škodi bebi. Koristite je posle podoja, kako bi se dobro upila do narednog. Jer, ako je bradavica masna, može da isklizne bebi iz usta. Međutim, hemijski sastav ne smeta bebi, i možete da je dojite bez prethodnog ispiranja bradavice.

9. Na koji način se čuva izmlaženo mleko? Koliko sme da stoji u flašici?
Ukoliko se izmlazate besprekorno čistim rukama, ili sterilisanom pumpicom u otkuvanu posudu ili otkuvanu flašicu, vaše mleko može u njoj da stoji na sobnoj temperaturi četiri do šest sati, u frižideru do tri dana, a u zamrzivaču do tri meseca. Jednom odmrznuto, ne sme da se ponovo zamrzava – šta se ne upotrebi, to se baca. Kako god da je stajalo u otkuvanoj posudi, vaše se mleko pre upotrebe ne prokuvava – da bi se sačuvali vredni sastojci, već se samo zagreva do temperature tela.
10. Da li je potrebno, i koje veštako mleko da nabavim za dohranu?
Ukoliko pedijatar u bolnici u kojoj ste se porodili nije rekao drugačije – ne treba nijedno. Vaše je najbolje, a stimulus za njegovo stvaranje je vučenje bradavice, što čini beba tokom sisanja, ili vi sami – ručnim izmlazanjem ili pomoću pumpice. Naviranje mleka potpomaže čaj za dojilje. Ako stvarno nemate ni kapi mleka, uprkos izmlazanju, najbolje je da nabavite ono koje je beba dobijala u porodilištu.

11. Da li će beba imati grčeve ako ja jedem mahunarke dok je dojim?
Verovatno da hoće, ali pošto oni nisu bolest, ni namirnice koje nadimaju stomak nisu zabranjene u vašoj ishrani. Treba samo da naučite kako da izađete na kraj sa grčićima.

12. Mogu li istovremeno da dojim blizance?
Možete, i treba da ih dojite istovremeno. Za to postoji nekoliko tehnika. Bebe postavite po jednu na svaku dojku istovremeno: ili na jastuke u „ragbi pozi“, tako da su im nožice iza vas, ili tako da su im tela ukrštena ispred vas. Pri svakom podoju, menjajte stranu – da ne bi jedna beba dobijala uvek bolju dojku (ako su nejednake bradavice), i da se jedna dojka ne bi nedovoljno praznila (ako sitnija beba slabije vuče).

13. Ako blizanci plaču istovremeno, kako da odredim prioritet?
Neophodna vam je pomoć, da ne bi došlo do „raspada sistema“. Obično je jedan blizanac dominantan, i on uvek prvi i glasnije plače. Vremenom ćete sami proceniti da li je u tom trenutku ugroženiji od drugog. Gledajte da pažnju ravnomerno rasporedite na oba deteta, pod uslovom da su jednako snažna i zdrava. U protivnom, slabije i sićušnije dete u početku zahteva više pažnje, ali se razlika vremenom gubi. Vodite računa da ne upadnete u zamku i ostanete posvećeniji jednom detetu celog života!

14. Kako se neguju genitalije kod devojčice?
Brišu se mokrom pelenom, ili se zapiraju toplom vodom, uvek od spreda prema pozadi – da se crevne bakterije ne bi unosile u mokraćne puteve, jer to može da dovede do mokraćne infekcije. Poželjno je da sapunica ne ulazi u vaginu, jer smanjuje njenu prirodnu otpornost na bakterije. Kada bebu obrišete, namažite joj zaštitnu kremu na kožu genitalija. Ako malo pređe na sluznicu, ništa se neće dogoditi, ali nemojte vi tamo da je nanosite.

15. Kako se neguju genitalije kod dečaka?
Zapiranje se sprovodi isto kao kod devojčica. Zaštitnu kremu nanesite na čitavu kožu koja je izložena dejstvu mokraće i stolice.

16. Da li treba da povlačim kožicu na piši kod dečaka?
U prvoj godini života ne treba.

17. Kako se neguje bebina kosa i skida temenjača?
Bebinu glavu svakog drugog-trećeg dana perite šamponom kojim kupate bebu, bez obzira ima li kosu ili ne. Nakon toga kosmati deo obrišite blagim trljanjem mekim frotirskim peškirom. Zatim bebu pažljivo očešljajte gustim češljićem ili bebi četkom sa prirodnom dlakom, čak i ako nema kosu, kako biste odstranili površinski sloj ljuspica – da se ne bi formirala temenjača. Nju čini ljuspasti, masni sloj žućkaste boje na bebinom temenu, koji nastaje zbog nagomilavanja produkta lojnih žlezda. Nastalu temenjaču ćete najlakše otkloniti natapanjem temena bebi uljem, i to sat-dva pre kupanja (u zapuštenim slučajevima ulje treba da „odstoji“ preko noći), a zatim postupite kao što je već navedeno. Ukoliko se temenjača često javlja, uprkos redovnoj higijeni, promenite šampon.

18. Da li beba sme da spava na stomaku?
Sme, ali bebu mlađu od dva meseca nemojte da ostavljate u položaju potrbuške bez ikakvog nadzora, da se ne bi ugušila. Kasnije možete. Kod nedonoščeta uzmite u obzir takozvani korigovani uzrast, to jest onaj u kome bi bilo da je rođeno na vreme. Ukoliko beba spava isključivo na stomaku, iskriviće joj se stopala upolje. Najbolje je da se često menja položaj.

Kada cucla-varalica postaje opasna za dijete




Kad napune dvije godine djeca bi trebala ostaviti svoja umirujuća sredstva poput duda-varalica. Nastavak cuclanja nakon te dobi može dovesti do problema sa zubima ili govorom. Često disanje kroz usta može pridonijeti infekcijama uha. Dude mogu povećati i stopu karijesa.

Stručnjaci savjetuju roditeljima da mališanima bez drame uzmu dudu, bilo da je probuše iglom kako bi postepeno iz nje izašao zrak, pri čemu postaje manje atraktivna, bilo da svake noći dobra vila, koja je uzela dudu, zauzvrat donosi neki dar.

izvor : novi.ba

Koliko često treba kupati bebu



Današnja djeca imaju dva puta više problema s kožom poput ekcema, osipa, svrbeža i prištića nego što je to bio slučaj sa prijašnjim generacijama. Stručnjaci upozoravaju da bi jedan od razloga moglo biti prečesto kupanje bebe, što može štetiti nježnoj i osjetljivoj koži, koja je čak pet puta tanja od kože odraslih.

Zato se danas savjetuje kupati bebu najviše tri puta sedmično. Ostalim danima dovoljno je samo oprati im lice, ruke, vrat i guzu. Razne hemikalije s kojima su bebe u doticaju, također, mogu povećati problem osjetljive kože.

Većina roditelja u jednoj britanskoj anketi izjavila je da antiseptičkim maramicama briše dječije ruke i lice, a 15 posto za pranje upotrebljava čak i deterdžent za suđe. Samo ih 23 posto upotrebljava običnu vodu.

Kupanje u običnoj toploj vodi sasvim je dovoljno za održavanje higijene. Izbjegavajte antibakterijske i mirisne sapune, jer su nepotrebni, te pjenušave kupke, jer isušuju kožu.

U vodu možete kapnuti samo malo bezmirisnog ulja za kupanje. Poslije kupanja nježnim dodirima peškirom dobro osušite kožu, posebno na pregibima (pazuho, vrat, iza ušiju, zglobovi ruku i nogu).

izvor : novi.ba

Zašto biljni lijekovi nisu za mališane




Liječenje djece na prirodan način pokazalo je veliki uspjeh, jer dječiji organizam odlično reagira na lijekovite biljne tvari i biljne pripravke. I dok narodna medicina smatra da su za liječenje djece osnova homeopatski i biljni pripravci te upotreba vode i topline, službena medicina često ima drugačije mišljenje, a što zabrinute roditelje s bolesnim djetetom dovodi u sumnju.

Oni žele svoje dijete liječiti na prirodan način i pomoću biljnih pripravaka, ali s druge strane su nesigurni i više vjeruju službenoj medicini.

Vrlo često razočarani djelotvornočšu lijekova i načinom liječenja, roditelji posežu za prirodnim lijekovima, očekujući vrlo brzo izliječenje. Često je to moguće, ali ponekad je potrebno više vremena i strpljenje, jer prirodni lijekovi ne djeluju tako brzo kao sintetski.

Osim toga, potrebna je spremnost za preuzimanje odgovornosti, jer ne mogu se baš sve dječje bolesti liječiti prirodnim lijekovima. Najvažnije je postavljanje dijagnoze prepustiti ljekaru, a potom vrlo pažljivo koristiti biljne i homeopatske lijekove, kako se pogrešnom upotrebom tokom liječenja ne bi ugrozilo zdravlje djeteta.

Liječenje biljem

Obaveznim zaštitnim vakcinisanjem djece, neke teške bolesti, kao npr. velike boginje, difterija i tetanus, gotovo su potpuno nestale. Druge bolesti, kao npr. dječija paraliza i tuberkuloza, nakon zaštitnog vakcinisanja javljaju se vrlo rijetko, ali i tada u vrlo blagom obliku.

Vakcinisanjem djece protiv navedenih bolesti znatno je smanjena mogućnost da dijete oboli od njih, a osim toga, za njih ionako ne postoje djelotvorni homeopatski ili biljni lijekovi.

I dok se neke dječije zarazne bolesti ne mogu spriječiti niti liječiti pomoću biljnih lijekova, neke bolesti i popratne tegobe tih bolesti, kao što su npr. povišena tjelesna temperatura i kašalj, vrlo uspješno se liječe biljnim pripravcima.

Osim toga, i za mnoge druge lakše dječije bolesti i tegobe postoje vrlo djelotvorni biljni lijekovi, a koji se mogu nabaviti manje-više u svim apotekama.

Korist od – bolesti

Treba znati da su neke dječije bolesti do neke mjere čak i korisne, jer u povišenoj tjelesnoj temperaturi, koju uzrokuju, sagori mnogo toga što bi, prije ili poslije, škodilo organizmu. Koliko podupiremo organizam u njegovom reagiranju, toliko će ono uistinu značiti pravo čišćenje organizma.

S povišenom temperaturom sagore gotovo sve otrovne tvari, čak i one koje je dijete, možda, donjelo iz embrionalnog života. Mnogi ljekari čak priznaju da su ljudi koji nisu preboljeli dječije bolesti, u kasnijem životu mnogo više izloženi raznim bolestima. To govori u prilog čudesnoj ljekovitoj snazi povišene tjelesne temperature.

Iako je praktično popiti s vodom nekoliko tableta, lijekovi često mogu biti vrlo štetni. Nakon uzimanja lijekova, znakovi bolesti najčešće vrlo brzo prođu i čini se da je bolest izliječena.

Mnogi biljni lijekovi koje koristi službena medicina, a to su najčešće sirupi, tinkture i čajevi, zasnivaju se na recepturi koja se u narodnoj medicini koristi već stotinama godina.

izvor : fokus.ba

Zdravo novorođenče: Šta kad beba ima grčeve




Kolike ili grčevi kod beba vrlo su čest problem. Beba plačem oglašava neku svoju neudobnost ili potrebu. Međutim, ako beba satima plače, u otprilike isto vrijeme, a najčešće predvečer, najvjerovatnije ima grčeve.

Grčevi nastaju iz čista mira. Uz glasan plač, bebi pocrveni lice, počne grčiti nogice prema trbuhu, trbuh postaje naduven te se javljaju gasovi. Grčevi počinju u drugoj sedmici života i traju najčešće do trećeg mjeseca.

Jednako često javljaju se kod beba na prirodnoj ishrani, kao i kod onih na vještačkoj ishrani. Uzrok grčeva nije poznat, ali je vjerovatno da na njih utječe više faktora.

Ponekad se javljaju kao alergijska reakcija na proteine kravljeg mlijeka, zbog poremećaja odnosa roditelja i bebe, možda je to samo fiziološki plač na gornjoj granici intenziteta, plač povezan sa lučenjem crijevnog hormona, koji ubrzava peristaltiku crijeva, a možda je u pitanju sve to zajedno.

Prije nego što se postavi dijagnoza kolika, potrebno je uzeti iscrpne podatke od roditelja o karakteru plača, načinu smirivanja djeteta, napredovanju djeteta i stresnim situacijama.

Grčevi kod bebe ne prouzrokuju veće zdravstvene probleme i, uglavnom, prolaze spontano. Činjenica je da više od polovine beba pati od grčeva, ali im se mora pomoći, jer je to relativno dug period.

Šta mama NE jede

Majke koje doje iz ishrane bi trebale izbaciti kravlje mlijeko, jagode, morske plodove, čokoladu, kikiriki, maline. Uzimanje grožđa može biti povezano s pojavom grčeva kod beba. Veće količine kafe i alkoholnih pića treba strogo izbjegavati.

Šta beba PIJE

Kod beba na vještačkoj ishrani s izraženim kolikama mliječne formule treba zamijeniti hipoalergijskim formulama. Čajevi od ljekovitog bilja (kim, kamilica, komorač, metvica) mogu biti korisni kod nekih dojenčadi, ali se malo zna o njihovim terapijskim dozama.

VAŽNO

Bebu treba hraniti u miru, pridržati je na kraju obroka da podrigne, kod grčeva promasirati stomačić u smjeru kazaljke na satu, ugrijati trbuh toplom pelenom, saviti noge u koljenima i pritiskati ih prema trbuhu.

izvor : index.hr

utorak, 20. veljače 2018.

Zašto bebe prestanu plakati kad ih nosimo dok hodamo?




Nedavno istraživanje objasnilo je koja je razlika između toga stojite li ili sjedite dok držite bebu i zašto je rano roditeljstvo poput ‘igre’ neprestane upornosti i rada, puno više nego one u kojoj mirno sjedite i mazite se s bebom

Novorođene bebe kao da mrze kada sjedite, što svakodnevno dokazuju ‘prisiljavajući’ roditelje da stoje ili hodaju gore – dolje kako bi ih smirili. No, zašto?

“Smirujuća reakcija djeteta na majčino nošenje je koordinirani skup središnjih, motoričkih i srčanih ‘odredbi'”, smatraju autori istraživanja objavljenog u časopisu Current Biology, koji su promatrali miševe i njihovu mladunčad. Oni su zaključili kako bebe mlađe od šest mjeseci, koje majke nose u stojećem položaju, istog trenutka prestaju s ‘velikim’ pokretima i plakanjem te pokazuju brz pad broja otkucaja srca. Iako stajanje i držanje bebe u naručju može biti iscrpljujuće za roditelje, moglo bi se raditi o svojevrsnoj evolucijskoj blagodati. Bebe su sretne kada ih nosite dok stojite i hodate Za


novo istraživanje, znanstvenici su snimili EKG 12 zdravih beba i pitali njihove majke da ih stave u krevetić, drže u naručju dok sjede i nose ih hodajući po sobi 30 sekundi. Rezultati su potvrdili ono što većina roditelja već zna – bebe su sretne kada stojite i hodate, negoduju kada sjedite i očajne su kada ih stavite u krevetić. Uz to, istraživači su pratili kako se brzina otkucaja srca kod beba usporava te kako bebini otkucaji srca postaju opušteniji kada su majke stajale.

“Analize varijabilnosti otkucaja srca pokazale su da je smanjenje broja otkucaja srca znatno veće tijekom nošenja nego tijekom samog držanja u sjedećem položaju”, pišu autori i dodaju kako ti podaci upućuju na to da su bebe opuštenije tijekom nošenja nego tijekom držanja, po svom ponašanju, ali i fiziološki. Pogledajte video jednog od eksperimenta i primijetite kako se, kada majka hoda, bebina brzina otkucaja srca usporava:


Isti fenomen pojavio se i u istraživanju s miševima. Istraživači su otkrili kako su se bebe miševi smirile kada su ih majke podigle i baš poput ljudskih roditelja, miševi su imali problema kada je u pitanju bilo držanje svojih potomaka dok su se vrpoljili. Za autore istraživanja, ovo promatranje je pružilo dodatni dokaz da se bebe smire kada ih se nosi.

izvor : klokanica.24.sata.hr

Porod je manje bolan u klečećem položaju




Porod trudnica koje rađaju prvi put manje je bolan u klečećem položaju nego u sjedećem, utvrdili su švedski naučnici. Trajanje aktivne faze porođaja je, međutim, jednako u oba položaja, utvrđeno je u studiji objavljenoj u BJOG-u, međunarodnom časopisu za opstetriku i ginekologiju.



Više je studija već izvijestilo o prednostima rađanja u uspravnom položaju za razliku od ležećeg, odnosno manjoj boli i učinkovitijim kontrakcijama, no ovo je prva koja uspoređuje dva uspravna položaja pri porodu – sjedenje i klečanje.

Grupa naučnika s Univerziteta Malardalen u Vasterasu pratila je 271 ženu u prvoj trudnoći. Žene su podijeljene u dvije grupe , prvu u kojoj su pripremane za porod u klečećem položaju i drugu u kojoj su bile one koje će roditi sjedeći.

Nakon poroda žene su odgovorile na upitnik o svom iskustvu. Rezultati nisu pokazali bitnije razlike između dvije grupe u trajanju poroda. Faza stiskanja trajala je 48,5 minuta kod žena u klečećem položaju, a 41 minutu u sjedećem.

Dvije su grupe, međutim, izvijestile o značajno različitim iskustvima poroda. Žene koje su sjedile prijavile su viši nivo boli, manje ugodan porod i češće “osjećaje ranjivosti i izloženosti” od onih koje su rađale klečeći, izvijestili su autori studije.

Žene koje su rađale klečeći prijavile su znatno manji nivo pretrpljene boli.

– To se može objasniti time što je klečeći položaj fleksibilniji pri pomicanju donjeg dijela leđa čime se otklanja dio pritiska s donjeg dijela kičme”, sugeriraju autori.

Istraživači nisu utvrdili nikakve nepoželjne učinke po dijete niti u jednom od dva navedena položaja.

izvor : avaz.ba

Alergična na trudnoću: Dobila osip, ali je rodila zdravu bebu




Fiona Kerrigan (25) iz Glasgowa alergična je na trudnoću. To je otkrila nakon što joj se osuo trbuh. To, vrlo rijetko stanje, uzrokuju hormoni tokom trudnoće, a alergija joj se javila u zadnja tri mjeseca. Dijagnosticirali su joj alergijsku reakciju zbog rastezanja kože abdomena. Prošle godine u januaru rodila je dječaka Leona.

“Prvo sam dobila nekoliko crvenih flekica, a onda su se počele širiti. Bila sam prestravljena”, kaže Fiona. Odmah je nazvala babicu koja joj je rekla da nikada prije nije vidjela takvu alergiju i rekla joj da se obrati doktorima.

“Bilo je vrlo stresno jer ničim nisam mogla ublažiti alergiju. Koža mi se rastegnula do maksimuma, čak toliko da su se stanice bebe počele miješati s mojima što je uzrokovao reakciju. Zapravo, bila sam alergična na trudnoću”, navodi Fiona.

Na kraju su je poslali dermatologu koji joj je dao mast i hidratantan losion. Alergija joj se počela smanjivati. Leon je rođen dvije sedmice ranije i bio je težak oko 3,20 kilograma, piše “Daily mail”, a prenosi 24sata.hr.

“Koliko je god bilo grozno, vrijedilo je. Sve sam zaboravila kada sam rodila sina. Želim imati još jednu bebu iako znam da možda opet dobijem osip. Sada je moje tijelo opet kao prije, imam zdravo dijete i sve je u redu”, kazala je Kerrigan

izvor : mamaibeba.com

Steznik poslije porođaja – da ili ne?

Dvojite li oko toga treba li vam steznik nakon porođaja ili ne, donosimo savjete kako doći do ispravne odluke.

Razdvajanje ravnog trbušnog mišića odnosno razdvajanje mekih tkiva središnje linije (lineae albae) naziva se dijastaza m.rectusa abdominis. Test diastasis m.recti abdominis provodi se radi provjere razdvajanja trbušnih mišića tijekom trudnoće što je normalna pojava uslijed rasta maternice. Do pojave dijastaze dolazi zbog hormonalnih promjena i nemogućnosti daljnjeg rastezanja tkiva. Najčešće se pojavljuje na mjestu najvećeg pritiska (dio središnje linije iznad pupka, a rijeđe ispod pupka). Ako je razmak širi od 2 cm tada je potrebno izbjegavati pokrete koji bi mogli utjecati na njegovo povećanje, posebice prilikom vježbi za trbušne mišiće. U slučaju veće razdvojenosti i samo ako je neophodno, rodilja treba koristiti steznik za trbuh. Steznik se ne preporučuje kod manje razdvojenosti zbog inaktivacije trbušne muskulature i opterećenja kralježnice. Fizioterapeuti mogu još u bolnici testirati dijastazu (razdvojenost) trbušnih mišića obično od trećeg do petog dana poslije porođaja, ili isto učinite nakon dolaska kući iz bolnice.

Test trbušnih mišića



Test se izvodi u ležećem položaju na leđima, noge su savijene u koljenu, stopalo je punom dužinom na podlozi. Trudnica/rodilja treba podići glavu i gornji dio leđa do lopatica. Drugim i trećim prstom treba blago pritisnuti područje odmah iznad pupka, potrebno je osjetiti rubove trbušnog mišića.

Koje su preporuke kod osoba koje imaju dijastazu?

Ako su trbušni mišići razmaknuti više od dva centimetra onda se morate pridržavati posebnih preporuka.
Ako je prisutno udubljnje i stane više od dva prsta ili ako se na mjestu gdje su prsti pojavljuje izbočina poput kupole, treba nositi steznik.
Vrijeme nošenja je ograničeno i podrazumijeva samo aktivnosti u hodu i kretanju.
Kod mirovanja se mora skinuti.
Nakon oporavka trbušnih mišića, pojas je potrebno potpuno isključiti.
Terapijske vježbe su dio fizioterapijske intervencije, a one uključuju aktivnosti i tehnike za unapređenje tjelesne funkcije i zdravstvenog statusa. No kod oslabljenih trbušnih mišića izbjegavaju se vježbe rotacije trupa barem do prve ginekološke kontrole, a dalje po potrebi. Kod dijastaze čiji je razmak veći od dva prsta treba izbjegavati rotiranje gornjeg dijela tijela u stranu. Svi ostali pokreti jačanja trbušnih mišića su dopušteni. Ako je razmak manji od dva prsta, tada se mogu izvoditi i vježbe s rotacijama za jačanje bočnih trbušnih mišića. Kombinacija nošenja pojasa s vježbanjem za jačanje trbušnih mišića pokazala se najboljim putem za oporavak.

Tekst: Tea Sukreški, prvostupnica fizioterapije
Izvor: sretna.story.hr

Pripreme za porod: Šta znate o anesteziji




Je li bolje primiti anesteziju ili ne, koja bi vrsta anestezije bila adekvatna, pitaju se brojne trudnice. Najbolje bi bilo kad bi to pitanje svaka od njih postavila svom ginekologu. S obzirom na njegovu upućenost u stanje, logično bi bilo da on u tom slučaju odluči.

Ukoliko ste se do sada raspitivali i pri tom čuli za analgeziju i anesteziju, ali niste sasvim sigurni o čemu se zapravo radi ukratko ćemo vam pojasniti.

Analgezija

Analgezija znači ublažavanje bola ili tegoba bez gubitka svijesti. To se postiže pomoću pilula, kapsula, injekcija, rektalno ili inhaliranjem. Budući da ste pri svijesti, u stanju ste aktivno učestvovati i dati svoj doprinos prilikom samog porođaja.

Anestezija

Za vrijeme anestezije pacijentica se nalazi u djelimičnoj ili potpunoj nesvijesti. Anestezija se daje potkožno, rektalno ili inhaliranjem.

Epidural

Sve češće se kao rješenje nudi i lumbalna blokada ili epiduralna analgezija. Ovaj način, također, dozvoljava majci da ostane svjesna ne ometajući disanje djeteta.

Karakteristike ovog tipa anestezije su da je kratkotrajna i jednostavna. Dok porodilja sjedi na ivici kreveta, anestetičar zabada tanku iglu u kičmu između dva donja pršljena ubrizgavajući malu količinu anestetika. Kada igla bude izvađena, sve tegobe prestaju.

izvor : index.hr

petak, 16. veljače 2018.

Kako da znam da počinje porođaj?

Početak porođaja označavaju pojavljivanje pravih kontrakcija (trudova) i/ili prskanje vodenjaka.

Pravi trudovi – većina žena se pita da li će između mnogih pokazatelja približavanja porođaja (bolova u leđima, lažnih kontrakcija, pritiska bebine glavice), biti u stanju da prepoznaju one prave kontrakcije koje uvode u porođaj. Sasvim je sigurno da ćete ih prepoznati. One postaju sve jače i sve češće, sve teže možete da ih “predišete”, i ništa što uradite – bilo da legnete, da šetate, da sednete, neće ih zaustaviti! Tada trebate da se javite u porodilište.

Ukoliko stanujete u mestu od koga vam treba više vremena da stignete do porodilišta, krenite na vreme, pa makar i pre vremena, da se ne bi porađali u kolima! Kontrakcije mogu biti praćene oskudnim krvarenjem pomešanim sa sluzavim sekretom, što je najčešće znak širenja i skraćivanja grlića materice.
Plašim se da će mi vodenjak pući na javnom mestu i da ću se izblamirati!
Kod većine žena do prskanja vodenjaka dolazi paralelno sa pojavom kontrakcija. Tako da će prskanju uvertira biti jaki kontrahovani bolovi u stomaku i krstima što vas nikako neće iznenaditi niti ćete u tom trenutku krenuti u javnost.

Kada vodenjak prsne imate taman vremena da krenete u porodilište jer je porođaj definitivno počeo.
Šta je to sluzni čep?
“Sluzni čep” je jedan od neposrednijih znakova da je porođaj veoma blizu. Kada grlić materice počne da se širi i skraćuje, moguće je da ćete primetiti sluzav iscedak, koji može biti i blago sukrvav, i izgleda kao obilniji sekret. Ako primetite da odilazi sveža krv odmah se javite ginekologu.
Šta da radim kada počnu kontrakcije?
Ne paničite. Vaše telo je stvoreno da to može da izvede.
Evo nekoliko saveta:

Ukoliko je noć i kontrakcije nisu jake pokušajte da spavate. Pojačanje kontrakcija će vas sasvim sigurno probuditi i imaćete vremena da odete do porodilišta. Mirno spavajte i verujte da se do sada niko nije porodio u snu!



Danju možete slobodno šetati, jer će u slučaju da je počeo porođaj šetnja pojačati i produžiti kontrakcije.

Slobodno se istuširajte. To će vam pomoći da se opustite.

Nemojte jesti! U slučaju da porođaj treba završiti carskim rezom, pun želudac može da predstavlja problem zbog mogućnosti povraćanja i aspiriranja želudačnog sadržaja. Možete slobodno piti vode.

Ne paničite. Vaše telo je stvoreno da to može da izvede.
Kada je vreme da krenem u porodilište?
U porodilište krećete kada:

Prsne vodenjak, bez obzira da li je prskanje vodenjaka praćeno pojavom kontrakcija ili ne.

Kontrakcije su regularne, javljaju se na svakih 10 minuta ili kraće i traju minimalno 30 sekundi.

Nekoliko kontrakcija je snažno tako da ne možete da hodate, niti da pričate dok kontrakcija traje.

Naravno, svaka situacija koja odudara od normalnog početka porođaja (krvarenje bilo kog intenziteta, ako ne osećate svoju bebu poslednjih par sati, ako osećate malaksalost, zujanje u ušima, vidite duple slike, imate bol u predelu gornjeg dela stomaka) zahteva da se ODMAH javite u porodilište.

izvor : fokus.ba

Sve što bi trebalo da znate o majkama koje su rodile carskim rezom





Odlučiti se za majčinstvo i postati majka, nikada nije jednostavna odluka ni lagan zadatak: ono dolazi s mnogim odgovornostima, naporima i ogromnom nagradom.

Odlučiti se za majčinstvo i postati majka, nikada nije jednostavna odluka ni lagan zadatak: ono dolazi s mnogim odgovornostima, naporima i ogromnom nagradom. To je razlog zašto treba podstaći one izuzetne žene koje su prošle kroz carski rez da ponosno nose svoj “trag sreće.”

Rođenje djetešca carskim rezom, zahtijeva ogromnu količinu hrabrosti i snage, a samo se žena, majka može nositi s tim herojskim pothvatom.

Ovdje su 3 istine koje znaju samo žene koje su imale carski rez.

ONA SE HRABRO SUOČAVA S POSLEDICAMA HIRURŠKE INTERVENCIJE

Većina nas smatra kako je carski rez čest, rutinski postupak kod porođaja, ali to je najopsežnija porođajna operacija, koja nosi rizike i za majku i za dijete.

Osim toga, ova operacija je emotivno vrlo teška za budućeg oca ( ako ne može iz nekog razloga prisustvovati porodu) i za članove obitelji. U čekaonici bez potpore i pun neizvjesnosti čeka na krajnji ishod. Da ne govorimo kakve se tek emocije javljaju ženi koja sama biva u operacijskoj sali, uz nekoliko nepoznatih ljudi u bijelim – zelenim kutama.

Ne postoji jača bitka od one u kojoj se strah i usamljenost bori iznutra, protiv snage, volje i bezuvjetne ljubavi te žene koja trpi, samo kako bi mogla u naručje primiti svoju bebu.

Guliver/Getty Images
Guliver/Getty Images
MAJKA NE ZNA JE LI SVE U REDU DOK NE NAPUSTI OPERACIONU SALU

U tim slučajevima, rizik ne završava s porodom. Kao i kod svake operacije, liječnici ne mogu odrediti da li je sve prošlo uspješno dok anestezija ne popusti.

Osim toga, tu je i detalj koji malo ljudi zna. Tijekom carskog reza, majka je svjesna – ona ne osjeća bol, ali osjeća sve pokrete koji se javlja unutar nje. To je neugodan, invazivan osjećaj, a ako niste prethodno svjesni toga, može biti traumatičan. Bez obzira i na to, stručan tim pomaže majkama da drže glavu povišenom, jer znaju koliko je postupak težak, ali velika je nagrada na kraju.

ONA PROLAZI KROZ OPORAVAK NAKON CARSKOG REZA POPUT JUNAKINJE

Kad se dijete rodi, svijet majke se vrti oko bebe, a majka je u skladu s djetetovim zahtjevima bez pitanja. To zahtijeva posebne predispozicije i logistiku koji su često iscrpljujući. Zamislite potpuni preokret života, beba, poslovi, a sve uz strašnu bol. Da, s puno boli i nelagode, koji su neizbježni dio procesa oporavka nakon operacije.

Ženu ovo čini još i jačom, jer njen prag tolerancije na bol, je na visokoj ljestvici, a ujedno ona razvija svoju unutarnju snagu, koja se može usporediti samo sa ženom koja je također majka.

Ali bez obzira koliko je teško, ona to čini s osmjehom i ljubavi. Svaka neprospavana minuta, svaka promijenjena pelena, svaki šum, svaki zvuk, svaki osmjeh i sama mogućnost da primi malenu ručicu, da osjeti bebin dah i onaj neusporediv miris novorođenčeta, sve opravdava. To je razlog zašto postoji žena na ovom svijetu, kako bi mali produđetak sebe učinila sretnijim.

Pozdravaljamo svaku ženu, majku, koja je označena ožiljkom, a ožiljak im je omogućio da nikada ne zaborave koliko su snažne, hrabre i jedinstvene. Dakle, drage majke, nosite taj lijepi znak s ponosom. Nemojte ga skrivati, nemojte ga maskirati, jer nema svaka žena tu privilegiju.

izvor : mamaibeba.com

Urnebesno pismo jednog tate o porođaju: Čoveče, neki mali čovek je izašao iz moje žene!




Iako ne mogu da osete bolove, buduće tate i te kako imaju strah od porođaja, a da je zaista tako pokazao nam je tata Bred Kerns urnebesnim pismom u kome je opisao kako je “preživeo” rađanje svog sina…

Uvek sam mislio o sebi kao o nekome ko je prilično opušten kada je pod pritiskom. Međutim, onog trenutka kada sam primio poziv od supruge koja mi je saopštila da joj je pukao vodenjak, nešto se promenilo. Uzbuđenje zbog toga što ću vrlo brzo postati tata je pobeglo kroz prozor, jer, čoveče, neki mali čovek će izaći iz moje žene.

Kao muškarac, svakako nisam mogao da osetim bol. Ali da vam kažem nešto – kada su kontrakcije krenule, prilično dobro sam znao šta se dešava. Pogledao sam na brzinometar i shvatio da vozim 160 na sat. Bilo je zeznuto. Ovo se dešava! Što je glasnija bila, to je moje srce jače tuklo i brzinometar pokazivao sve veću cifru.

Parkirao sam se što sam brže mogao, strpao ženu u kolica i trčeći je gurao do porodilišta, kao da je j…a olimpijada. Uleteo sam u porodilište kao da sam Usein Bolt lično.

A onda…

Da li ste se ikada osetili kao da ste najgluplja osoba u prostoriji? Ja jesam, jer su svi bili prilično ležerni i opušteni. Izgledalo je kao da niko ne daje ni pet para za to što će beba koja je toliko veća od vagine izaći iz iste. Mora da su bili dobro istrenirani.

Očigledno je da nismo bili toliko blizu D dana, koliko sam ja mislio, pa smo se smestili u jedan od porođajnih apartmana.

Guliver/Getty Images
Guliver/Getty Images
Nekoliko nedelja pre svega ovoga išao sam sa suprugom na časove psihofizičke pripreme za porođaj, pa sam mislio da sam sve savladao i da neće biti nikakvih iznenađenja… Malo sutra! Nisam imao pojma. Ljudi ulaze, izlaze, govore stvari poput ‘dilatacija’ i svako malo neko navlači gumene rukavice i odlazi u bolničkoj haljini.

Zaista ne znate šta je prava ljubav sve dok ne polivate toplom vodom svoju golu partnerku pred potpunim strancima. Sve je izgledalo kao neki progam sa Diskaveri kanala. Dostojanstvo je takođe pobeglo kroz prozor. Trudio sam se da stojim što dalje kako ne bih pokvasio svoju odeću, pa bi mi kasnije bilo hladno. Šalim se, naravno. Imao sam rezervnu odeću.

Kada vam žena umalo ne polomi ruku i zahteva epidural glasom demona, shvatite da je vrag odneo šalu… Samo želim reći da me ti časovi ničemu nisu naučili. Zašto smo, dođavola, gledali sve te filmove iz ‘80-tih gde su se žene porađale kao da obavljaju prvu jutarnju veliku nuždu? Trebalo je da nam porođaj predstave filmom “Egzorcizam Emili Rouz”. Tada bih bar znao šta da očekujem. Uzeo bih bar flašicu svete svode za svaki slučaj…

 izvor : index.hr

Često mijenjanje pelena, manje šansi za urinarnu infekciju




Bolovi i druge tegobe pri mokrenju često su posljedica infekcije mokraćnih puteva. Ove infekcije su vrlo česte kod djece starije od dvije godine, a mnogo su češće kod djevojčica nego kod dječaka.

Znaci upozorenja

* Promijenjen izgled urina (normalan urin je bistar, svijetao i boje slame);

* Bolovi u donjem dijelu stomaka;

* Svrab u predjelu genitalija, ojedi;

* Bolovi pri mokrenju;

* Uprkos nagonu za mokrenjem, izlučuje se neznatna količina urina;

* Često mokrenje bez prepoznatljivog razloga;

* Nekontrolirano mokrenje, naprimjer, pri kašljanju, kihanju, trčanju ili smijanju;

* Dodatan simptom: neobjašnjivi gubitak težine i/ili zamućen vid.

Znaci za uzbunu

* Dijete ne može mokriti, iako mu je bešika puna;

* Često mokrenje, praćeno visokom temperaturom i/ili bolovima neposredno iznad struka;

* Krv u mokraći;

* Bolovi u predjelu genitalija.

Uzroci bolesti

Infekcija nastaje prenošenjem enterobakterije (najčešće Escherichia coli) u krvnu struju putem crijevne sluznice. Upalu uzrokuju mikroorganizmi koji obično dolaze s površine tijela i crijeva, a rjeđe iz krvi. Escherichia coli je bakterija koja najčešće uzrokuje mokraćne infekcije.

Liječenje infekcije

Liječenje je ciljano, prema rezultatima analize urina. Kod mlađe dojenčadi, nužno je bolničko liječenje, jer se antibiotici daju intravenozno. Jako je važno da liječenje traje dovoljno dugo (najčešće 14 dana), ovisno o nalazima.

Način liječenja ovisi o dobi djeteta, težini infekcije, rezultatima pretraga. Lakše infekcije mogu se liječiti i kod kuće, uz stalne kontrole, a dijagnostika se u tom slučaju provodi ambulantno.

Vrste prevencije

Neodgovarajuća higijena urogenitalne regije najčešći je uzrok pojavi i širenju uroinfekcije. Posebno treba voditi brigu o maloj djeci i dojenčadi koja nose pelene, gdje su crijevne bakterije stalno prisutne, što lako dovodi do infekcije mokraćnih puteva, posebno kod djevojčica.

Zato je važno pelene mijenjati odmah nakon vršenja velike nužde te cijelo područje (uvijek u smjeru od mokraćne cijevi prema anusu) temeljito oprati. Ako se infekcije ponavljaju, bolje je tuširanje nego kupanje. Bakterija prisutna u vodi za kupanje može lako ući u mokraćnu cijev.

Stariji bi trebali usvojiti naviku mokrenja svaka dva do četiri sata. Mokrenje ispire bakterije iz mokraćne cijevi, sprečavajući ih da dođu do mokraćnog mjehura.

Treba piti što više tekućine, što pomaže ispiranju bakterija iz urinarnog trakta. Starija djeca obavezno trebaju nositi pamučni veš.

izvor : bebe.avaz.ba

Dojenačke kolike: Grčevi jesu briga, ali nisu bolest




Grčevi su vrlo česta pojava u prvim mjesecima bebinog života. Iako nisu opasni, zabrinu cijelu porodicu, a beba otkrije da plačem može skrenuti pažnju majke na sebe.

Prvi simptomi grčeva su plač, uznemirenost, grčenje nožoca i poremećen san. Grčevi se obično javljaju u drugom mjesecu života i intenzivniji su noću nego danju.

Gdje su uzroci

Početni dio probavnih i dišnih organa je zajednički, što uslovljava povezanost gutanja i disanja. Beba počinje snažno sisati i pri tome, gutati mjehuriće zraka. U želudačnom sadržaju ti mjehurići se međusobno spajaju.

Sav zrak kojeg se beba ne oslobodi podrigivanjem krene sa želudačnim sadržajem duž crijeva. Nerijetko je prečnik mjehurića veći od prečnika crijeva, pa se ona rastežu, što je za bebu vrlo bolno i neugodno.

Kako pomoći djetetu

Iako na tržištu postoje različiti preparati koji će olakšati bebine tegoba, treba znati da:

* Nos mora biti prohodan

Kada joj je nos zatvoren, beba se pri gutanju zagrcne, diše na usta, pa se još više naguta zraka. Nos se najjednostavnije čisti tako što ćete bebu položiti potrbuške duž lijeve podlaktice, malo je izlupkati po leđima, a zatim u istom položaju odstraniti sekret iz nosa (najbolje pumpicom).

* Spavanje nakon obroka

Nakon hranjenja dobro je bebu držati u uspravnom položaju kako bi podrigivanjem izbacila zrak iz želuca. Zatim pokušajte naviknuti bebu da spava nakon podoja, jer će se tako umiriti, a grčevi će biti blaži.

Ako su grčevi kod vašeg djeteta jako izraženi, neka doji češće, a kraće. Naime, kada je beba mnogo gladna onda halapljivo jede i tako guta više zraka.

Vaša beba nije bolesna, ona je zdrava. I, što je najvažnije, ona vas posmatra. Znajte da se dijete ne rađa s urođenom sposobnošću da izmjeri jačinu neprijatnih senzacija, ono to stječe kroz iskustvo tokom života. Ali, zato ima urođeni refleks da prati reakcije odraslih, kada ga snađe neka nevolja.

Pravilo hranjenja

Bebina glavica mora biti postavljena naviše u odnosu na ostali dio tijela, jer u ležećem, horizontalnom položaju uvijek postoji mogućnost da se dio tečnosti iz usta prelije ka nosu, pa se beba bori za zrak i počinje ga gutati.

izvor : index.hr

Zdravo dijete: Svaka prehlada je rizik za pluća




Prehlada izazvana virusima može često kod male djece prerasti u ozbiljni opstruktivni bronhitis ili upalu pluća, upozorava Profesionalno udruženje pedijatara sa sjedištem u Minhenu.

Kod takve djece disanje postaje jako otežano i ona se najčešće mogu liječiti samo u bolnicama. Čak i djeca čije se stanje ne ocjenjuje kao kritično često se moraju podvrgnuti inhalaciji da bi se otvorili dišni putevi i smanjilo oticanje tkiva.

Samo disanje predstavlja takav napor za oboljelu dojenčad da ona prestaju sisati, a tijelo im zbog temperature gubi tečnost pa je nužno da roditelji vode računa da takva djeca dovoljno piju.

U manje ozbiljnim slučajevima, kapi za smanjenje otečenosti nazalnih puteva su od pomoći, kao i uspravljanje gornjeg dijela tijela djeteta u krevetu. Soba bi trebala biti dobro provjetrena i ne previše topla, savjetuju stručnjaci.

Zaraza se širi zrakom ili se prenosi preko zagađenih stvari ili dodirom prljavih ruku. Samo pažljivo pridržavanje higijenskih mjera i izbjegavanje ljudi s prehladom mogu smanjiti rizik obolijevanja.

Roditelji bi obavezno trebali kansultirati ljekara ukoliko dijete uporno kašlje. Maloj djeci ne bi trebalo davati lijekove za smanjenje sekreta ili kapi za nos bez konsultiranja ljekara, upozoravaju njemački pedijatri.

Lijekovi za olakšavanje kašlja su popularni među roditeljima, ali pedijatri su prema njima skeptični. Kada se ti lijekovi daju istovremeno s medikamentima za suzbijanje kašlja, može doće do opasnog nagomilavanja sekreta.

Kapi za nos, pak, mogu ometati cirkulaciju ili oštetiti sluznicu nosa, upozoravaju njemački pedijatri.

izvor : fokus.ba

Zašto trudnice pate od nesanice





Nesanica je gotovo redovan pratilac trudnoće. Trudnice se, naime, suočavaju sa nizom problema koji remete san. To su često mokrenje, grčevi u nogama, stres, uznemirenost, žgaravica, bolovi u leđima, hormoni, intenzivni snovi.

No, postoji nada da ćete se i u trudnoći naspavati. Evo šta bi vam sve moglo pomoći:

1. Utvrdite šta je to što vam ometa san;

2. Ako su uzrok tjeskoba i stres, pokušajte se opustiti. Zato se trudnicama preporučuju joga ili meditacija;

3. Neke stvari kojima ćete poboljšati san možete učiniti sami kod kuće. Prije svega pobrinite se za smirenu atmosferu prije spavanja;

4. Prilagodite sobnu temperaturu kako vam najviše odgovara – bolje je da je soba malo hladnija, mada ne toliko da drhtite svu noć;

5. Madrac bi vam trebao biti tvrd, ali ne previše tvrd;

6. Neka vas uspavljuje lagana, ugodna muzika;

7. Nekima pomaže i nježna masaža pred spavanje;

8. Ako ne zaspite ni nakon pola sata, ustanite i bavite se laganim aktivnostima poput čitanja sve dok vam se ponovno ne počne spavati;

9. Spavajte na boku. Savijte koljena, jedan jastuk stavite između nogu, drugi iza leđa, a treći ispod trbuha;

10. Nipošto ne spavajte na leđima.

izvor : yumama.com

utorak, 6. veljače 2018.

Žena se porodila na hodniku bolnice, a neverovatne fotografije svakog detalja porođaja su obišle čitav svet (FOTO)




Pogledajte neverovatne fotografije svakog detalja porođaja koje su za samo jedan dan obišle čitav svet…

Džes je od samog početka osećala da će se u njenoj šestoj trudnoći sa prvim dečakom u porodici desiti nešto nepredviđeno i instinkt je nije prevario. Na sreću, to što se desilo bilo je zaista neverovatno.

Iako je prve kontrakcije osetila 19. jula 2017. godine, taj dan se završio relativno mirno, kako je i ostalo naredna četiri dana. A onda u ranim jutarnjim časovima 24. jula, Džes je osetila kako joj je pukao vodenjak.

U panici da neće stići do porodilišta, Džes je u kolima bila pre svog muža Trevisa i pisla poruku fotografkinji Tami Karin.

Gotovo čitav porođaj odigrao se na suvozačkom mestu. Čim su otvorili vrata lokalne bolnice, Trevis i Tami, koju su sreli ispred same bolnice, počeli su da viču i da traže pomoć već skidajući Džesine pantalone.

“Moje telo je guralo bebu napolje”, napisla je Džes u svom blogu, “Stavila sam ruku dole i bukvalno osetila Maksovu glavicu u svojoj ruci. Pogledala sam u muža i viknula – Trevise, hvataj ga!”

U tom trenutku Tami je već uveliko fotografisala.

“Sestre su dotrčale i pomogle mi da legnem na pod, kako bih mogla ponovo da “gurnem”. Onda sam videla uzbuđeno, ali nasmejano lice svog supruga i znala sam da je gotovo. Stigao je Maks.”

Fotografkinja Tami Karin, na svom sajtu fotografije je objavila juče, a one su za samo jedan dan obišle čitav svet.

Pogledajte kako je izgledao ovaj neverovatan porođaj:















izvor : yumama.com

nedjelja, 4. veljače 2018.

Ima dva mjeseca i već nosi dijamantne naušnice!




Malena Chanel, dvomjesečna kćerkica glumačkog para Ice-T-a i majke Coco već nosi dijamante na probušenim ušima.

O tom su se događaju ponosni roditelji pohvalili na njenom Instagram profilu (da, da, već ima svoj profil na kojem roditelji svakodnevno objavljuju njene fotografije), a reakcija fanova bila je dvojaka.

Iako se malena Chanel Nicole Marrow na fotografijama smiješi kao prava diva, fanovi su svejedno obznanili svoju zabrinutost za bol koju je malena morala proći prilikom bušenja ušiju. Mnogi su pohvalili njen novi lijep izgled, no negativni su komentari ipak bili brojniji.

Ta nas je fotografija zato nagnala i na temu bušenja ušiju malih djevojčica što je nekada i kod nas bila vrlo rasprostranjena tradicija, no čini se da broj beba s probušenim ušima danas ipak nije toliko velik kao nekada.

Nekad je to bilo uobičajeno jer su majke željele da se već izdaleka na bebi vidi kojeg je spola. Osim toga, smatralo se, a smatra se i danas u javnosti, da tako malene bebe ne osjete toliku bol kao stariji te da će tako malena beba prije zaboraviti na nju nego veće djevojčice.



Zbog toga smo malo istražili ovu temu te vam donosimo nekoliko činjenica koje danas ističu pedijatri.

Ukoliko baš postoji velika želja roditelja možda ne bi bilo zgorega za bušenje ušiju zamoliti doktora, odnosno medicinsku sestru kako bi bili sigurni da će se zahvat obaviti u sterilnim uvjetima. Naime, uši se mogu probušiti i nešto debljom iglom od obične, a ušku je prije bušenja potrebno dobro dezinficirati. Isto tako je ušku nakon bušenja potrebno svaki dan malo istrljati alkoholom kako bi se spriječile eventualne infekcije, a u slučaju da se pojavi jače crvenilo i gnoj svakako se javite pedijatru.

Sama uška, kako ističu pedijatri, raste do otprilike 4. godine života pa se prilikom bušenja mora dobro paziti da se rupica s rastom uha ne pomakne previše, odnosno da ne izađe previše iz centra te da sama naušnica ne smeta normalno rastu uške.

Naravno, nakon samog bušenja potrebno je staviti medicinsku naušnicu sve dok ranica ne zaraste, kako se ne bi stvorile alergijske reakcije na metale iz običnih naušnica, a nakon promjene, savjetuju pedijatri, pazite da ta nova naušnica ne bude prevelika. Bebe bi si je, naime, mogle lako strgati u snu, ili bi im mogla lako zapeti za robicu, kosu, posteljinu ili plišanu igračku te bi se tako mogla lako dogoditi nezgoda radi koje će beba opet trpjeti bol. Jer rascijepljena ušna resica sigurno će boljeti mnogo više od samog bušenja.

A da mnogi smatraju da je ta bol bebama nepotrebna svjedoči jedan slučaj iz Velike Britanije koji je dospio u javnost putem Facebook stranice Baby/Toddler Ear Piercing Should Be Banned, a na kojoj je pokrenuta peticija kojom se od ministara britanskog parlamenta traži da postave zakonsku dobnu granicu za bušenje ušiju. Prema njima bušenje ušiju ravno je nasilju prema djeci te smatraju da se tim činom bebama nepotrebno pruža velika bol i strah s kojim uvijek postoji mogućnost dodatnih komplikacija.

Naime, kako kažu pedijatri, bebin imunitet nije toliko jak da se obrani od infekcija pa ako se baš nikako ne želite odreći te stare tradicije, onda barem pričekajte da beba napuni šest mjeseci kada je njen imunitet ipak jači nego u prvim mjesecima života.

Kakav je vaš stav prema tome? Jeste li i vi svojim malim curicama već probušili uši i kada?

A dok razmišljate o ovoj temi, uživajte još malo u malenoj Chanel u trenucima kada još nije okićena draguljima, a u naručju je nosi poznata glumica Mariska Hargitay kada je Ice-T malenu doveo na set za vrijeme snimanja još jedne epizode serije Zakon i red.


izvor : index.hr

Ne dođe li vam da nakon ovih slika odmah imate još jednu bebu?




Zašto tako brzo rastu te bebe? Zašto ne ostanu tako male, taman za držanje i ljubljenje konstantno? Ma znamo – nemoguće je i nerealno to stvarno i očekivati, ali da vam sada netko da jednu ovakvu malu bebu u ruke pa zar je ne biste htjeli uzeti barem na koji dan k sebi?

Imate već dijete i ne pada vam na pamet imati ih još, ili barem ne još uvijek?

Zavirite malo u ovu preslatku galeriju, možda promijenite mišljenje. Barem na tren 🙂










Koliko je dojenog mlijeka bebi dovoljno?




Vjerujemo da se mnoge majke često pitaju, je li količina koju beba pojede iz dojke dovoljna? Zašto beba toliko često traže papati, je li svaki plač alarm za uzbunu ako je beba gladna, kako znati koliko je beba pojela kada dojka nije prozirna i ne vidi se koliko je pojela.

O tome i o mnogo drugih važnih činjenica vezanih uz dojenje donosimo u ovom članku za koji smo odgovore potražili od nekoliko eminentnih pedijatara.

Dok god je beba zadovoljna, unatoč tome što traži dojku relativno često (svakih sat, dva) te ukoliko piški i kaka redovno i uredno dobiva na kilaži nema baš nikakve brige da je bebi vaša dojka nedovoljna. Dakle, osnovni simptomi koji bi vas trebali brinuti su dehidracija (suha pelena) i opadanje na kilaži, a jedan od znakova po kojem bi mogli vidjeti vuče li vaša beba dovoljno mlijeka vaše su dojke koje bi nakon hranjenja trebale biti znatno mekše (mekša od druge koju trenutno niste koristili).

No postoje i drugi znakovi da se vaša beba hrani kako treba:

Osim omekšale dojke, dobar znak je i bebino raspoloženje nakon papanja, a iako ih nećete sustavno vagati nakon svakog obroka, vjerujemo da u prvim mjesecima s nestrpljenjem očekujete svaki pregled i svako vaganje.

Kao što već vjerojatno znate, svaka beba po rođenju gubi između pet i devet posto svoje porođajne kilaže te ju ponovno dosežu otprilike s dva tjedna starosti.

Prema okvirnoj računici, bebe bi tijekom prvog mjeseca starosti tjedno trebale dobivati između 140 i 280 grama. U razdoblju od drugog do trećeg mjeseca starosti tjedno bi pak trebale dobivati između 140 i 225 grama, od trećeg do šestog mjeseca starosti to tjedno dobivanje trebalo bi biti između 70 i 126 grama dok se za posljednjih šest mjeseci ne očekuje da će bebica tjedno dobivati više od 85 grama tjedna. Odnosno između 28 i 85 grama tjedno.

Tijekom prvih dana dok vaše dojke još uvijek proizvode kolostrum, normalno je da bebe manje i piške te će u prvim danima života imati tek jednu do dvije pune pelene, a kada mlijeko postane pravo mlijeko, tada bi beba treba zapiškiti barem šest do osam pelena dnevno. I to je zapravo najbolji pokazatelj papa li beba kako treba.

Što se pak stolice tiče, broj nominalnih stolica dnevno varira od bebe do bebe, pa tako neke kakaju jako često, a neke tek nekoliko puta tjedno, što je posve normalno ukoliko beba naravno dobro dobiva na kilaži.

Boja prvih kakica kod novorođenčadi obično varira između svjetlo žute do tamnije boje senfa. Stolica će ponekad biti nešto svjetlo, ponekad tamnija, no uglavnom će biti slične koegzistencije (mekše) sve dok se ne počne hraniti krutom hranom. Ukoliko pak vaša beba koji inače redovno kaka, preskoči koji dan (može preskočiti i do tjedan dana), to je posve normalno, i nema razloga za brigu s obzirom da i crijeva imaju svoje faze razvoja.



Znakovi da bebi mlijeko nije dovoljno

Ukoliko ste ipak zabrinute oko pitanja vezana uz količinu i kvalitetu vlastitog mlijeka svakako obratite pozornost na ove znakove:

Beba jako slabo dobiva na težini. Već smo napisali da je jedan od loših znakova ukoliko beba gubu na težini, no također se smatra upozoravajućim i ako beba jako slabo napreduje u kilaži.

Spomenuli smo da novorođenčad napuni dvije do tri pelene dnevno te ako je vaša beba mokri mnogo više od toga i to bi mogao biti jedan od znakova za alarm. Baš kao i boja urina koja ne bi smjela biti tamna niti mutna, što je znak da kroz mlijeko ne dobiva dovoljno potrebne tekućine.

Što se tiče stolice, ukoliko beba starija od pet dana već kaka tvrdu, tamnu stolicu, svakako se obratite liječniku jer stolica u tom periodu doista ne bi trebala biti tvrda.

Loše znakove možete prepoznati i ukoliko je vaša beba konstantno letargična, izgleda kao da nema snage te stalno spava. Čak i ako malo zaplače te ju stavite na dojku, a ona odmah zaspe, lako moguće da beba jednostavno ne dobiva dovoljno energije.

Isto tako, ukoliko primijetite da se vaša dojka nakon dugotrajnog hranjenja nije nimalo smekšala, lako moguće da beba zapravo uopće nije vukla mlijeko. Možda je zaspala ili se samo odmarala na njoj, no u svakom slučaju vjerojatno se nije najela.

Koliko često bebe jedu?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo šaroliko i sve se smatra normalnim. Neke bebe jednostavno žele jesti uvijek i činit će vam se da je cijeli dan prištekana na vas, dok su druge bebe mnogo obazrivije i doslovno traže samo onda kada im trbuščić dojavi da je prazan.

No ovo bi se smatralo nekim prosjekom:

U prvom mjesecu života bebice uglavnom traže jesti svaka dva do tri sata, odnosno od osam do 12 puta tijekom 24 sata. Nekome će se to možda činiti previše i prečesto, no znajte da bebe imaju mali trbuščić u koji ne stane mnogo mlijeka pa stoga traže češće obroke. S druge pak strane, nekome će se činiti da beba jede konstantno i to zato što vrijeme podoja traje jako dugo.

Takva učestalost hranjenja nastavit će se i tijekom drugog i trećeg mjeseca života s time da će se samo malo produljiti pauze u noćnim podojima s obzirom da će beba sada početi duže spavati bez buđenja. Tako će se broj obroka tijekom 24 sata s dva mjeseca starosti smanjiti na osam do deset, u trećem mjesecu života od sedam do devet. Tijekom četvrtog mjeseca starosti beba će ponovno smanjiti učestalost svojih obroka i to zato što se sada više kreće, više je interesiraju neke druge stvari.

Tako bi u periodu kada napuni šest mjeseci beba trebala stati na oko pet do šest hranjenja tijekom cijelog dana i tako će vjerojatno ostati dok god je dojite.

Naravno, otprilike u to vrijeme, ili nešto ranije, započet ćete i s dohranom pa će se tako obroci smjenjivati – a vi ćete sve manje brinuti jede li vaša beba dovoljno mlijeka i je li ono i dalje dovoljno hranjivo.
izvor : novi.ba

Smijemo li još malo o pušenju i djeci?




Nedavno smo pisali o rizicima pušenja u trudnoći što je izazvalo mnoge negativne reakcije čitatelja koji su prvenstveno pomislili kako je riječ o riziku koji se dozvoljava i koji nije strašan. Strašan je, međutim, svaka trudnoća sa sobom nosi čitav spektar potencijalnih rizika, a pušenje je definitivno jedno od onih na koje društvo najviše upire prstom i najglasnije prijeti svim dokazanim i nedokazanim rizicima.

Pušenje je opasno za razvoj bebe u trudnoći jer tvari iz dima mogu proći kroz posteljicu i ući u krvotok fetusa koji se razvija. Nikotin ubrzava rad srca bebe i može usporiti razvoj pluća i dišnih putova dok ugljični monoksid smanjuje opskrbu kisikom što može smanjiti porođajnu težinu bebe. Ovo je teza koja se ponavlja, a koja uz sve ovo navedeno ima jedan važan detalj, a tiče se upravo riječi – može. A i ne mora, jer je mnogo djece koju su na svijet donijele majke pušačice, a koja su rođena savršena. Dakle, rizik je bio rizik i srećom nije donio štetne posljedice. I sada opet moramo reći, ne – ne želimo ovim poticati trudnice da puše, ako već i puše neka obavezno smanje broj cigareta na minimum jer pušenje jest rizik – za nerođene bebe. No još i više za one rođene.

Postoji dakle nešto što se tiče pušenja i djece, a na koje društvo mnogo češće odmahuje rukom i ne viče. U svakom slučaju više tolerira to nego trudnicu s cigaretom u ruci. Pogađate li o čemu je riječ?

Stigla je zima, bircevi više nemaju vanjske terase pa će roditelji s djecom na kavicu otići u zatvoreni kafić. Ne morate niti biti pušači, no ukoliko maleno dijete zatvorite na samo jedan sat u prostoriju u kojoj se puši, vaše će dijete udahnuti više štetnih tvari od svih pušača zajedno koji se u tom trenutku nalaze u prostoriji.

Vani je hladno, roditelji pušači koji će put možda zapaliti u svom domu, uz odškrinut prozor. Doći će vam gosti pa ćete taj dan tolerirati koju cigaretu više u svom domu. Otići ćete i vi u goste, na rođendane gdje će se skupiti društvo i uz prešutan dogovor malo se opustiti uz cigaretu.

Ili ona poznata situacija – beba je došla doma u čist i mirišljav prostor bez dima, no kako dijete raste roditelji sve više i češće posežu za cigaretom misleći da su djetetova pluća ionako zdrava. Pa ipak, sada su već veliki i nikada dosad nisu imali problema s astmom, bronhitisima i slično.
I tako dijete malo po malo postaje gori pušač od svojih roditelja, odnosno dim cigarete kojeg pasivno uvlači u svoj organizam, mnogo je gori od dima kojeg pušači udahnu u svoja pluća. Pasivno pušenje je pet puta gori problem od pušenja u trudnoći, no na taj se problem toliko ne rogobori. Zar ne?

Malo dijete – okorjeli pušač

Prema brojnim službenim podacima samo 15 posto duhanskog dima udišu sami pušači, dok ostalih 85 posto odlazi u zrak kao dim iz druge ruke koji je – pazite sada – višestruko štetniji i opasniji od dima je koji “iz prve ruke”, odnosno cigarete kao prvog izvora, završio direktno u plućima pušača.

Prvi izvor je takozvana glavna struja dima koju pušač udahne i opet izdahne. Drugi, mnogo opasniji izvor, je sporedna struja dima, koja odlazi direktno u zrak s vrha goruće cigarete, a taj dim iz druge ruke sadrži: dva puta više katrana koji se taloži u plućima i dišnim putevima i pet puta više ugljikovog monoksida koji smanjuje količinu kisika u krvi.

Dječja pluća koja se još razvijaju posebno su osjetljiva na utjecaje duhanskog dima i to iz više razloga. Ponajprije zbog fizičkog razvoja, ali i zato što djeca imaju veću frekvenciju disanja od odraslih i udišu više zraka u odnosu na svoju tjelesnu masu što znači da udišu i više dima, to jest kod njih se apsorbira više štetnih tvari kod iste razine izloženosti.

Uz to dječji imunološkog sustav je slabije razvijen i teže se može suprotstaviti štetnim utjecajima.

Izlaganje duhanskom dimu u prvih 18 mjeseci života povećava rizik obolijevanja dišnih puteva i do 60 posto. Pušenje roditelja je odgovorno za 20 do 40 posto upala srednjeg uha njihove djece i za dvostruko češće astmatične simptome prije pete godine života. Razna istraživanja pokazala su, da djeca koja žive u pušačkim obiteljima, imaju povećani rizik za nastanak meningitisa, oštećenja mentalnog zdravlja, razvoj autizma te niske vrijednosti vitamina C u organizmu. O kancerogenosti dima od pasivnog pušenja da i ne govorimo.

Naravno, ni tu ne smijemo biti brutalni jer mnogo je roditelja koji svoju djecu neće svakodnevno izlagati duhanskom dimu, međutim morate znati da dim cigarete ostaje u prostoriji još najmanje osam sati pa brzinsko otvaranje prozora da se prostorija izrači, isto kao i pušenje uz odškrinut prozor ne drže vodu. Dim iz druge ruke, onaj štetniji od prvog dima, neminovno će ući u dišne organe i krvotok vašeg djeteta.

Pasivno pušenje djece stoga predstavlja vrlo ozbiljan javno zdravstveni problem jer će takvo dijete jednoga dana postati čovjek.

Postoji jedna studija provedena većem broju djece starosti od 3 do 15 godina kojima je mjerena razina jednog spoja u krvi i urinu djece, a koji uzrokuje oštećenje stijenki krvnih žila. Utvrđeno je da je razina tog štetnog spoja povećana za 50 posto, ako je jedan od roditelja redoviti pušač te do 130 posto ako su oba roditelja pušači, u odnosu na djecu koja nisu bila izložena pušenju roditelja. Rezultat je pojašnjen i time da su takva oštećenja stijenki krvnih žila idealna podloga za razvoj aterosklerotskih plakova i koronarne bolesti srca.

Ne smijemo pritom zaboraviti ni astmu koja je vodeća kronična bolest kod djece, a koja se također blisko povezuje s pasivnim pušenjem.

Nakon nekoliko godina izlaganja duhanskom dimu dijete ima dvostruko veći rizik razvoja raka pluća u odrasloj dobi u odnosu na dijete koje nije bilo izloženo.

izvor : novi.ba