srijeda, 31. siječnja 2018.

Fotografije sa porođaja: Trenuci neverovatne snage, sumnje i radosti (FOTO)

Dolazak bebe na svet je jedinstveno iskustvo koje se sa malo toga u životu može uporediti. Pogledajte emotivne fotografije koje to i dokazuju…

Iako se mnoge mame slažu da se pamte samo nekoliko konkretnih trenutaka, porođaj je svakako jedan od najvažnijih trenutaka u životu žene.

Međutim, zahvaljujući Mone Nikol, fotografkinji koja pravi prelepe uspomene sa porođaja, mnoge mame imaju u svom foto-albumu neke od najdirljivijih trenutaka sa rođenja njihovog deteta.

“Ja svojim objektivom beležim i zarobljavam trenutke neverovatne snage, sumnje i radosti… Jednostavno – ništa nije emotivnije od rođenja deteta”, kaže Mone koja je do sada sa svojim objektivom prisustvovala gotovo na 100 porođaja.

Mone je naučila da nijedan porođaj nije isti i da je svaki prelep na svoj način i u svojoj različitosti.

Pogledajte samo neke od njenih prelepih fotografija:




Porodilja tuži ginekologa: Moje telo je pretrpelo nasilje!




Dvadesetsedmogodišnja majka tužila je svog doktora koji joj je bez njenog pristanka izvršio epiziotomiju tokom porođaja 2013.godine…

Mnoge trudnice, osim što strahuju da li će na porođaju sve proći u najboljem redu, imaju strah od epiziotomije – ginekološkog, hirurškog reza koji omogućava lakši prolaz novorođenčeta kroz porođajni kanal.

Iako se u većini slučajeva sprovodi učestalo, naročito kod prvorotkinja, prema istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije ne postoji verodostojna opravdanost za rutinsku epiziotomiju, a od 2006. godine američki Kongres akušera i ginekologa zalaže se protiv nje.

Upravo zbog epiziotomije, mama Keli odlučila je da tuži svog doktora, koji je bez njenog pristanka izvršio ovaj zahvat na njenom porođaju 2013. godine, kada je rodila sina. Prema njenim rečima, nakon samo nekoliko pokušaja da “pogura” svoju bebu, doktor je rešio da je neophodna epiziotomija, na šta je ona uzvratila: “Zašto? Nismo čak ni pokušali.”

“U ovom slučaju uopšte nije bilo saglasnosti od strane pacijenta. Moja klijentkinja je jasno i glasno rekla ‘Ne!’, tražila je da joj se objasni, nije dobila nikakvu povratnu informaciju, a potom se doktor samo pojavio sa makazama i uprkos neslaganju izvršio zahvat, što je apsolutno nasilje nad njenim telom tokom porođaja”, izjavila je advokatica Kristen Paskući koja zastupa Keli u ovom slučaju.

Keli kaže da se na ovaj korak odlučila pre svega zato što želi da da primer ostalim majkama, koje ne bi trebalo da dozvole da im se dogodi isto što i njoj. Njena prava, njeno mišljenje i potrebne informacije o njenom telu su joj oduzete.

“Ne radi se o novcu. Ovo je zbog svih žena koje su se odlučile da uprkos svemu ne progovore i ne odu ovako daleko.”

Prvi izlazak s bebom




Prvi izlazak u grad s novom bebom ne treba vas plašiti. Evo kako on može postati zabavan za oboje…

Nastojte unaprijed procijeniti koliko će vam trebati da se spremite. Odvojite mnogo vremena i obvezno provjerite jeste li sve ponijeli. Planirajte izlazak za poslijepodneva kad niste jako umorni i nemojte previše očekivati – šetnja ili kava sasvim su dobar početak.

Prvo se dobro pripremite
Nekoliko puta otvorite i zatvorite kolica ili namjestite autosjedalicu u automobil kako biste svladali tehniku. Tako vas neće uloviti panika u zadnji tren.

Povedite nekoga sa sobom
Za prvi izlazak zamolite nekoga da izađe s vama. Od guranja kolica do držanja torbe dok tražite podlogu za prematanje, još jedan par ruku bit će vam i više nego koristan.

Ne nosite previše stvari sa sobom
Nemojte natrpavati torbu za presvlačenje. Stavite pelene, vlažne maramice, odjeću i ostalo što vam je potrebno za hranjenje. Također u prednji pretinac dodajte i ono što vam je nužno, poput svog novčanika, a ponesite i piće i grickalice za sebe kako biste očuvali energiju.

Beba dolazi na kraju
Nemojte spremati bebu do posljednjeg trenutka. Učinite to tek kad vam je torba spremna, a kolica ili autosjedalica pripremljena. Hranjenje i prematanje prije odlaska iz kuće osigurat će bebinu sreću.

Slojevito odijenite dijete
Izbjegavajte debelu, preusku odjeću – radije se odlučite za slojevitu odjeću koju možete dodavati ili skidati ako vašoj bebi postane prevruće ili prehladno. Pamučni šeširić će joj zadržavati toplinu, jer dijete preko glave najviše gubi ili zadržava toplinu. I nemojte joj zaboraviti otkopčati jaknu kad uđete u trgovinu.

U redu je i kasniti
Ako biste zbog hranjenja trebali odgoditi svoj odlazak iz kuće, to svakako i učinite. Svatko će imati razumijevanja za to – a posebno vaše prijateljice koje su također majke. Bolje je i zakasniti 15 minuta nego imati nesretno dijete koje plače.

Zbližite se sa svojim djetetom
Nastojte gledati dijete u oči i pričati mu dok ga gurate u kolicima. Svako toliko stanite kako biste sjeli na kupicu i pomazili ga. I zapamtite, ovo je prilika da se družite – bilo da se nalazite s prijateljima na kavi ili čavrljate sa susjedima na ulici.

Nemojte se bojati kiše
Dobro je za vas oboje da malo izađete iz kuće, čak i kad je vrijeme loše. Zaštita od kiše za kolica naviknut će i vaše dijete na to. Osim toga, ako se previše opterećujete vremenom i kiša vam smeta, u kišnim razdobljima nećete praktično uopće moći napustiti kuću.

Ostanite smireni i ne odustajte
Nemojte očajavati ako vam izlazak ne bude išao prema planu. Svatko zaboravlja stvari i nemojte se bojati zatražiti pomoć od drugih ljudi ili svratiti u trgovinu po vlažne maramice koje ste zaboravili. A ako vam dijete ne prestaje plakati, treba vam cijela vječnost da se spremite ili jednostavno izgubite volju za izlaskom, pokušajte ponovo sutra.

Dete na veštačkoj ishrani: 10 pozitivnih strana mlečne formule




Mnoge majke se zbog nemogućnosti dojenja osećaju loše, ali ne i mama Kejti Holbruk. Pročitajte zbog čega ona smatra da je adaptirano mleko odličan izbor…

Iako osećam da bi trebalo sa ljudima da podelim priču o tome kako sam se trudila da svoju bebu dojim, kao i da opravdam odluku da odustanem od istog kako bih vas ubedila da sam zaista dala sve od sebe, ipak to neću uraditi.

Razumem da je dojenje najbolja opcija. Ne treba niko da mi objašnjava prednosti majčinog mleka, a isto tako mislim da nijednoj mami nije potrebna neka dublja edukacija o tome.

Ukoliko dojite svoju bebu, ja to podržavam. Ukoliko želite da je dojite, ali ne možete i to podržavam. Ako ste bili u mogućnosti da je dojite, ali to ne želite – sasvim u redu. Razumem i ako uzimate razne suplemente, pijete ždraljevinu (biljka koja povećava laktaciju) kako biste imali dovoljno mleka za svoje čedo. Ako upravo dojite svoje trogodišnje dete u restoranu i to razumem. Mi hranimo svoju decu!

Međutim, moram da vam priznam – mlečna formula zaista nije tako loša. Kada sam uvidela da moji napori da dojim svoju bebu ne daju nikakve rezultate osim muke i bola, otkrila sam da formula ipak ima svojih prednosti. Zato, pustite osećaj krivice i prihvatite sve što čudesni svet nauke ima da ponudi.

Formula može da spasi živote

Ukoliko vaša beba ne napreduje dobro, baš kao što moja nije, formula može mnogo da pomogne, pa čak i da spasi život. Ona pruža potrebne kalorije i nutrijente koji će malenom biću, koje volite više od ičega na svetu, pomoći da od najmanjeg zamotuljka postane prava velika beba koja se zdravo razvija. Niko ne treba da izgladnjuje svoju bebu. Ukoliko beba ne napreduje dobro od majčinog mleka, potrebna joj je formula, zaboga!

Vaš partner može da nahrani bebu u tri ujutru

Više sna = srećna mama! Dok sam dojila, suprug mi je pružao veliku podršku, ali naravno da ništa više od toga nije mogao da uradi. Sa formulom, i vi i vaš partner možete da hranite bebu u smenama.

Beba može da spava duže

Naravno, svako dete je drugačije, tako da ne dajem nikakva obećanja, ali svakako bi trebalo da znate da sa formulom varenje dolazi nešto kasnije, što svakako može da bude prednost.

Vaš partner će razviti poseban odnos sa bebom hraneći je

Kada mama doji dete, ona je kraljica! Prvi put kada je moj muž hranio bebu flašicom, videla sam koliko je drugačiji. To mu je pomoglo da razvije poseban odnos sa našom devojčicom i da se oseća kao da je uključen u njeno odrastanje.

Bake i deke vole da hrane unuče

Na ovaj način bake i deke se osećaju posebno i to je sasvim u redu!

Možete da pijete pivo

Ili vino. Ili koktele. Ili šta god poželite bez ikakvog osećaja krivice!

Formula je puna hranljivih sastojaka

Dok sam dojila, stalno sam bila u strahu šta jedem. Znala sam da mi je potrebna hrana koja će biti dobra i za mene, a samim tim i za bebu. Ali to nije bilo lako izvesti, s obzirom da sam jedva stizala da jedem. I dalje moram da pazim šta jedem, naravno, ali bar više ne moram da se stalno pitam “Je li to dobro za mleko?”

Niste “onoooliko” vezani za bebu

Dojenje dolazi sa značajnom ličnom žrtvom. Formula? Ne baš. Ako želite da deo dana ili noći provedete sami, bez svoje bebice, to možete uraditi bez griže savesti, bez curenja na sve strane i još mnogo drugih stvari.

Deca koja se hrane formulom podjenako su divna kao ona koja se hrane majčinim mlekom

I moje dete može da bude jednog dana predsednik, obećavam.

Nema izmlazavanja

Dovoljno sam rekla.

Zbog čega je važan prvi dodir mame i bebe?



Instinktivno, pri prvom kontaktu s novorođenim detetom, majka ga pomiriše i poljubi. Time se stvara veza između njih dvoje, ali se tu priča o prvom dodiru ne završava…

Naime, mama ne ljubi i ne miriše bebu samo zbog veze koja se u trenutku rođenja stvorila između nje i deteta, već i zbog određenih biohemijskih reakcija.

Britanski stručnjaci to ponašanje porede sa ponašanjem životinje koja daje život svom mladunčetu, ona mnogo vremena provede ližući ga. Svim svojim čulima, životinja upija miris, ukus, zvuk i dodir svog potomka, potvrđujući da je to baš njeno čedo, pišu Novosti.

Slično radi i majka kada donese bebu na svet. Ona je mazi, ispituje mekoću njene kože, broji prstiće, divi se svom novorođenom čudu tražeći sličnosti između nje i članova porodice, na primer, na koga ima nosić, kosu, oči. Već posle prvog bebinog plača, majka će zapamtiti taj zvuk i razlikovaće ga od plača drugih beba.

Izvor:yumama.com

Ovako to izgleda kad dođe beba




Neprospavane noći, tata koji je na naglo izguran iz kreveta, dojke kao lubenice koje su postale gotovo javna stvar, mleko koje curi iz njih, kao i sve ostalo što odjedanput curi svuda. Drage mame uživajte u smešnim ilustracijama Line Severinsen.

Situacije s bebama, priznajete, mogu i ponekad jesu smešnije od trudničkih muka. Kako beba raste tako životne situacije postaju još slađe, ali i komičnije. Beba sve više traži, mama je sve umornija, a još nije ni došlo vreme da se uz sve to još i vrati na posao. Posle toga slede i slatko-gorke muke po prvom rođendanu, zatim muke u vrtiću i život odjedanput postaje prava slatko smešna priča.

I ovoga puta tu je smešnu stranu života s bebom prikazala svetski poznata ilustratorka i majka dvoje dece Line Severinsen iz Bergena. Drugo dete rodila je u maju prošle godine pa je dotad završila smešne ilustracije o poslednjem tromesečju trudnoće, a pošto je nova beba stigla na svet inspiracije joj očito nije nedostajalo.

Tako je nastavila sa svojim ilustracijskim projektom znanim kao Kos og Kaos (Maženje i haos).
2 Ovako to izgleda kad dođe beba

3 Ovako to izgleda kad dođe beba

5 Ovako to izgleda kad dođe beba

Ispovest doktora koji brinu o napuštenoj deci: Plač ostavljenih beba je bolniji i duži



Od početka ove godine šest novorđenčadi, od kojih dvoje sa Daunovim sindromom, je ostavljeno u porodilištu, što je neslavni rekord u poslednjih deset godina.

Plač napuštenih beba se razlikuje od plača drugih beba. Ovaj plač kao da traži zagrljaj, ljubav – najveći je utisak medicinskih sestara i doktora iz leskovačkog porodilišta koji brinu o bebama kojih se majke odreknu odmah posle porođaja.

“Plač ostavljene bebe prestane čim ga privijemo na grudi i počnemo da pevušimo. Tada u njihovim očima vidite odraz vaše ljubavi i to je ono zbog čega budemo srećni”, priča doktorka Valentina Videnović.

Ona ističe da u leskovačkom porodilištvu bebe prihvataju sa bolom: “Čuvamo ih kao svoju decu, a ispratimo u suzama”.

Od početka ove godine šest novorđenčadi, od kojih dvoje sa Daunovim sindromom, je ostavljeno u porodilištu, što je neslavni rekord u poslednjih deset godina.

“I pre desetak godina smo imali isti broj ostavljenih zdravih beba i to u rasponu od nekoliko dana, pa se porodilište pretvorilo u jaslice. Tada su deca ostajala kod nas po tri, sada po mesec dana”, priseća se Marina Kostić, najstarija među sestrama.

Sve tužne priče različite su na svoj način, ali emocije koje izazivaju bespomoćna ostavljena bića izazivaju slične emocije.



“U prvim danima potreba beba se ograničava na hranu, ali već od 10 dana traže društvo, da se maze i da im se priča”, objašnjava doktorka Mariana Nikolić Pavlović.

Ostavljene bebe su u zasebnoj, toploj sobi, u sobi na ginekologiji, tamo gde stroga pravila ne dozvoljavaju kućnu atmosferu – baldahine, šarene zidove i igračke koje se vrte iznad kreveca, ali ovde tvrde, da uspevaju da im nadoknade ljubav majke i oca, bake i deke.

“Kada majka odlazi, a mnoge i ne okreću glavu, bebe su veoma uznemirene, kao da znaju da im se nešto prelomno dešava u životu. Međutim, od tog trena, one prestaju da budu brojevi i postaju naša deca. Sa svakim danom ljubav je jača, toliko da ih ne odvajamo od naših grudi. Iako bi trebalo sve vreme da budu u svojoj sobi, mi ih stavimo na rame pa ih nosimo sa sobom. Najviše vremena provodimo s njima u sestrinskoj sobi”, pričaju sestre…

Imena za ljubav i sreću

Bebe dobijaju imena, koja su u upotrebi dok ih ne prihvate hranitelji. Ove godine imali su Veru, Nadu, Željka, Ljubicu, Maju i Dušicu.

“Zato što im želimo ljubav i sreću u životu. Meni je neverovatno da tako mala beba ima potrebu da joj se priča, pa kada je animiraš kao da i ona želi da progovori”, kaže još neudata sestra Milica Cakić, koja plač napuštene bebe umiruje sa „nina, nana“ jer ne zna drugu pesmicu.

Blic/Milica Ivanović

Stalno sam se nadala i stalno se razočaravala: Priča žene koja je nakon 16 godina borbe i 18 pobačaja postala majka





“Nisam više mlada i ne mogu da jurim za njim dok se igra, ali sve je vredno njega”. Nakon dugogodišnje borbe za potomstvo, onda kada je već bila odustala, ova hrabra žena postala je majka.



Borba za potomstvo je postala svakodnevica mnogim parovima jer zbog mnogih zdravstavenih problema i načina života ne mogu da dobiju bebu.

Loren Varneford koja je imala 18 pobačaja i potrošila 90.000 evra na vantelesne oplodnje uspela je da se ostvari u ulozi majke u 48. godini života i svom mužu Marku (55) podari dete posle 16 godina borbe!

“Tek posle 16 godina su lekari otkrili šta nije u redu. Dijagnostikovali su da imam “ćelije ubice” koje napadaju i uništavaju embrion koji je star samo nekoliko nedelja. Odlučili smo da prestanemo da pokušavamo 2010. godine jer svaki put kad bih ostala trudna, trudnoća bi se završila do 14. nedelje. Stalno sam se nadala i razočaravala.

Nisam mogla da prestanem da plačem svaki put kada bi se desio pobačaj. Nisam više mogla da prolazim kroz to. Ali, 5 godina kasnije odlučila sam da dam sebi poslednju šansu i odem na donaciju embriona u Češku 2015. godine.

Onda se desilo pravo čudo, ostala sam trudna i uspela da rodim mog sina Vilijama u 37. nedelji carskim rezom. 18 dugih godina od kako smo počeli da radimo na bebi. Sada nas često nazivaju njegovim bakom i dekom, ali mi smo presrećni što smo najzad dobili naše dete”, priča ona.

18 pobačaja i 90.000 evra. Vredelo je. Nisam više mlada i ne mogu da jurim za njim dok se igra, ali sve je vredno njega. Sada smo savršena porodica, a ja se konačno osećam ispunjeno”, rekla je ona.

Izvor: kurir.rs

Iz maminog stomaka u centar medijske pažnje: Doktori su bili fascinirani kada je ova beba stigla na svet (FOTO)



Donošenje novog života je samo po sebi pravo čudo, međutim, neke stvari ne prestaju da nas fasciniraju. Pogledajte zbog čega je jedna beba nedavno izazvala pravo zaprepašćenje iskusnih doktora…

Pupčanik ili pupčana vrpca (arteria umbilicalis) je veza između majke i bebe i sastoji se iz vene i dve arterije. Preko vene pupčanika beba dobija novu majčinu krv, bogatu kiseonikom i hranljivim materijama.  Pupčana vrpca dovoljno je duga kako se beba u stomaku može pomerati, oko 55 do 60 centimetara. Međutim, dešava se da pupčana vrpca bude i duža, zbog čega postoji mogućnost da se omota oko bebinog vrata, ali to ne mora nužno predstavljati opasnost.

https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-1/c0.1.40.40/p40x40/17884048_699322046914981_3965424579855664305_n.jpg?oh=dd453263c3841d20a257c098767de271&oe=5AE72FBE

Ovaj mališan je na svet stigao sa pupčanom vrpcom dugačkom 106 centimetara. I to je dovoljno rizično, ali nije ni blizu rekorda, jer najduža izmerena pupčana vrpca bila je dugačka 195 centimetara. Na svu sreću, porođaj je prošao sasvim u redu, a beba i mama sada uživaju u pažnji koju su izazvali.

izvor: yumama

nedjelja, 28. siječnja 2018.

Beba koja poručuje iz stomaka: Mama, ovde mi je super! (FOTO)




Pogledajte sliku sa ultrazvuka koja je postala hit na društvenim mrežama, nakon što ju je jedan budući tata objavio na sajtu “Redit”!

Kada je u 18. nedelji trudnoće otišla na kontrolu, jedna buduća mama iz Pensilvanije bila je veoma prijatno iznenađena. Naime, na ultrazvučnom ekranu videla je svoju bebu kako drži uzdignut palac i (kao da) poručuje: “Mama, ne brini, sve je u redu!”
Ovu neverovatnu fotografiju uzbuđeni tata podelio je sa posetiocima sajta “Redit” i veoma brzo, zahvaljujući društvenim mrežama, ona je obišla svet.
Mnogi su primetili da ova beba u svom “udobnom smeštaju” nije sama, što je potvrdila i sama mama, dok su oni sumnjičavi našli manu fotografiji tvrdeći da je u pitanju “fotošop” i da je na stisnutu šaku samo dodat palac.
Bilo kako bilo, nama se baš dopada, a vama?

subota, 27. siječnja 2018.

Kako da negujem bebin pupak?

Pupčana vrpca se na rođenju preseca i vezuje. Nakon izlaska iz porodilišta vidi se pupčani patrljak koji se obično sasuši i otpadne do 10. dana života. U prvih par dana, po povratku kući, o bebinom pupku bi trebalo da se brine patronažna sestra i da vam pokaže kako to vi da radite. Ona će vas upoznati sa osnovnim merama koje treba da znate kako nebi došlo do infekcije pupčane ranice.

POSTUPAK:

1. Odmotati zavoj sa pupka i baciti.

2. Uzeti sterilnu gazu i natopiti je povidon jodom.

3. Očistiti pupčani patrljak-ranu sa povidon jodom.

4. Baciti upotrebljenu gazu i uzeti drugu, natopljenu povidonom.

5. Očistiti okolinu sa povidonom.

6. Ponoviti sve još jednom.

7. Staviti suvu gazu na pupak i zavoj preko toga zaviti ili uviti sa većom suvom gazom u «bebu» (tražiti da vam to pokaže patronažna sestra).

Ako pupak vlaži ili ima okolno crvenilo ili granulom, beličastu tvorevinu (kao mali beli karfiol) treba se javiti pedijatru u dom zdravlja!

Čime da negujem pupak novorođenčeta?

Za negu pupka dovoljan je povidon jod. Antiseptički (žuti) prašak se više ne koristi a 3% hidrogen koriste pedijatri i patronažne sestre u slučaju infekcije ili pojave granuloma.



Kad će bebi otpasti pupčani patrljak?
To je relativno: kod nekih beba pupak odpadne za 3 dana a kod nekih za dve nedelje. Sve one pupčane patrljke koji nisu otpali za dve nedelje treba da pregleda pedijatar. Nipošto nemojte patrljak vući ili na bilo koji način pokušavati da ga uklonite. Kada se patrljak osuši on će otpasti. Kada se to dogodi ostaće pupčana ranica koju je potrebno tretirati još par dana.

Šta je to pupčana kila?

Pupčana kila je bezbolna izraslina oko pupka. U velikom broju slučajeva nije potrebna ni terapija ni hirurški zahvat jer nestaje do druge godine bebinog života. Ako se kila ne povuče do bebine treće godine, lekari će je, najverovatnije, hirurški odstraniti.

Ne pokrivajte ga

Do nedavno se preporučivalo da se pupak pokriva suvom i sterilnom gazom .Danas se preporučuje da se pupak ne pokriva ,kako bi se ubrzalo zarastanje. Presavijte pelenu da ne pokriva pupak,tako ćete postići da do pupka ne dopre mokraća .

Nadgledati

Ako pupčani patrljak nije otpao ni posle petnaest dana najbolje je razgovarati sa lekarem-a isto tako ako se cedi ,ako pocrveni ako se od pupka oseća neprijatan miris ili ako se na njemu pojavi bubuljica !

Treba li bebu kupati svaki dan



Mnogi se ljudi i dalje drže starih uputa po kojima bi bebe trebalo kupati svakodnevno. Ipak, to baš i nije tako.
Ako bolje razmislite, bebe se zapravo nemaju još gdje uprljati prvih nekoliko mjeseci, dok ne propužu i krenu istraživati i skupljati sve moguće mrvice koje se nađu oko njih. Već samim tim nepotrebno je svakodnevno kupanje osim održavanja higijene pelenske zone. Također, stručnjaci vjeruju da je velik broj slučajeva ekcema zablježen upravo zahvaljujući prevelikom kupanju beba čime koža gubi prirodnu vlažnost. Dijete će biti savršeno čisto i ako ga okupate sva ili tri puta na tjedan, koristeći najnježnija sredstva, najbolje običnu vodu i nekoliko kapi bademovog ulja. Svaki dan možete bebi nježno oprati vrat, lice, ručice te nabore u kojima se može nakupiti prljavštine.
Naravno, ukoliko beba ima nekih problema s kožom, pratite upute pedijatra koji će vam pojasniti na koji način da održavate higijenu djeteta, što se nekad može mijenjati i ovisno o godišnjem dobu.

Zajedničko kupanje

Nemojte propustiti čari zajedničkog kupanja s bebom u kadi. Ono će na taj način puno lakše prihvatiti kupanje ako joj isprve nije bilo omiljeno i opustiti se dodatno u vašem naručju. To je nešto što mogu lako prakticirati i očevi te se na taj način povezivati s bebom. Uz dobar nadzor u kadi vam se može pridružiti i starije dijete koje će možda željeti pomoći okupati bracu ili seku. Samo budite pažljivi jer potreban vam je netko odrastao u blizini da vam primi bebu kako ne biste iz kade izlazili s njom u naručju.

Tekst: Ivančica Tarade

Otvoreno pismo ženama koje se nalaze u poslednjim nedeljama trudnoće



Napisano u pola pet ujutru … jer sam u 38. nedelji trudnoće.

Trudnica i blogerka Grejs Koelima prolazi kroz svoje poslednje nedelje trudnoće i ima potrebu da se obrati svim budućim majkama koje prolaze kroz isti period. Na sajtu Kidspot.com objavljena je njena poruka podrške…

“Uskoro je kraj. Ali vi se tako ne osećate. Vama se verovatno čini da ćete biti trudni zauvek, da će se pisati o vama kao o jedinoj trudnici koja se porodila u četrdesetpetoj nedelji trudnoće, jer je bebi bilo toliko udobno u toplom i zamračenom kutku koji ste za nju stvorili, da je odlučila da ostane tamo zauvek.
Još pre dva meseca užurbano ste išli po prodavnicama i kupovali stvari za bebu, a od tada ste već dva puta pravili veliko spremanje i ribali podove i pločice, ali i sva zabačena mesta poput prostora između frižidera i zida. Ali bebe još nema, a vas samo još više bole leđa.

U toku samo jednog dana vaša osećanja se klackaju od ogromnog uzbuđenja – zbog toga što ćete uskoro postati majka jednog deteta (ili dva, jer će ovo prvo u stomaku izgleda napuniti tri godine), do dubokog straha i bojazni da nećete moći da vodite računa o jednom živom biću i da ćete biti najgora majka na svetu.

A na svo to vaše ogromno uzbuđenje i borbu u vašoj glavi, čini vam se da su svi uzbuđeniji oko dolaska vaše bebe od vas. Čak i vaš muž.
Šta sve nije u redu sa vama?

Želite da pokušate sve kako bi pokrenuli prirodan porođaj pa ste zbog toga na nedeljni meni kari stavili tri puta, a sok od listova maline pijete u tolikim količinama da vam je jezik postao bordo.

Svom mužu predlažete seks svake večeri, a na kraju samo zaspite umorni od objašnjavanja zbog čega vam je to potrebno.

Noću je najgore

Nijedna pozicija za spavanje vam ne odgovara. Ako se okrenete na leđa imate osećaj kao da vam ogroman balon pritiska kičmu, a ako se okrenete na stranu, ujutru ne osećate ruku i imate iskrivljen kuk.

Okretanje u krevetu samo pamtite kao nešto lako, sada vam treba dvadeset među-pokreta praćenih stenjanjem. I taman kada se okrenete i konačno namestite, osetite da vam se piški… Opet.
Sama pomisao da svoje telo podignete sa kreveta je teška i imate osećaj kao da treba da pomerite panj. I onda neko vreme trpite, sve dok pritisak koji vas tera da odete u toalet ne postane jači od pritiska stomaka na ruku i kuk.

Insomnia je redovan gost, i onda ‘pronađete’ sebe u 4 ujutru kako se besciljno muvate po stanu (ili, npr. zapisujete ovakve stvari). A onda ste sledećeg dana u stanju da zaspite i stojeći, gde god da se nalazite. Ali se nekako uvek namesti da ste baš tada u prodavnici ili čekate na pregled jer je baš tada vaš lekar morao hitno na operaciju, i onda opet ne možete da spavate.

A kada konačno uspete da zaspite, probudite se iscrpljeni jer ste sanjali ‘žive’ snove. Svaki put kada zaspite imate osećaj kao da gledate akcioni 3D film u visokoj rezoluciji.



Sve vreme dok prolazite kroz to morate da znate jednu stvar… niste sami!

Niste prva trudnica koja je prošla kroz to i svakako ne i poslednja.

Na primer ja, kad god sam frustrirana zbog promena na svom telu, umora, svojom nesposobnošću da uradim najjednostavnije stvari, poput osnovne higijene ili postavljanja stola, kada god me izluđuje moj ‘trudni’ mozak i emocionalni rolerkoster, ja pitam svog muža:

“Zašto? Zašto ja ne mogu ovo? Zašto se osećam tako umorno? Zašto ne mogu da ispričam rečenicu od početka do kraja sa jasnom poentom? Zbog čega plačem? Zašto nisam uzbuđenija? Zašto se ovako osećam?”
Njegov odgovor je svaki put gotovo isti: “Zato što si 36. (37, 38, 39, 40) nedelja trudnoće!”. I u pravu je.

Budite sigurne da, koliko god teške, čudne, suzne, prelepe i frustrirajuće bile poslednje nedelje trudnoće, kao i sve u životu, i one će proći. Tu si, kraj je. I ti to možeš.”

NE TREBA VAM NI TEST: Ovaj simptom 100 posto pokazuje da ste TRUDNI




Koji su najčešći prvi simptomi trudnoće? Melissa Willets, mama troje djece i kolumnistica na portalu Babycenter.com otkrila je koji fizički simptom 100 posto pokazuje da ste trudni!

Ova mama troje djece otkriva koji je to fizički znak kojim nam naše tijelo pokazuje da smo sto posto trudni te objašnjava kako prepoznati radi li se samo o simptomu PMS-a ili je ipak riječ o ranoj trudnoći
Koji su najčešći prvi simptomi trudnoće?

“Sto puta sam mislila da sam trudna. Zato jer sam se osjećala više umorno nego obično, ili sam bila nervoznija. Ali iako sam puno puta sumnjala na trudnoću, svaki put je bio lažni alarm, osim tri puta. I otkrila sam jedan simptom koji uvijek pogodi trudnoću. Pouzdan je gotovo kao test na trudnoću, kunem se. Dok se pojavi, nema šanse da beba ne raste u mojoj maternici. A to su bolne grudi!”, napisala je ova mama tri kćeri.

PMS ili trudnoća?

No ipak je objasnila kako to točno izgleda.

“Nije to nelagodan osjećaj. Pričam o jakim bolnim grudima kad vas boli samo oblačenje ili skidanje, kad ne možete podnijeti odjeću na svojoj koži. Imala sam ovaj simptom kad sam bila trudna s prvom kćeri, a prije nego što sam saznala da sam trudna.

Pitala sam se zašto me bradavice toliko bole, bila sam u agoniji samo od dodira odjeće na grudima. Mislila sam da je u pitanju PMS, ali prevarila sam se.

Nakon nekoliko dana saznala sam da sam trudna”, dodala je.

No objasnila je koja je razlika između bolnih grudi prije menstruacije i onih u ranoj trudnoći, a to je trajanje.

“Dok me grudi bole samo dan, dva, onda znači da očekujem menstruaciju. A dok je bol sve jača i traje nekoliko dana do tjedan dana, znači da sam trudna!”, objasnila je.

Izvor: novi.ba

SVE JE OVO NORMALNO U TRUDNOĆI ZATO NE BRINITE




Mnoge žene, posebno mlade buduće majke, su u trudnoći često u nedoumici. Odgovaramo na najčešće nedoumice. Saznajte šta je to sve normalno u trudnoći i zbog čega ne treba da brinete.piše lifepressmagazin.com

Da li to normalno? Da li treba da zovem doktora? Da li sam bolesna? Da li je beba uredu? Da li je ovo dozvoljeno? I stotine drugih pitanja muče trudnice tokom njihovog 9-to mesečnog puta. Sakupili smo za vas neke od najčešćih nedoumica – šta je to normalno u trudnoći i zbog čega ne treba da brinete.

Krvarenje – da zvuči šokantno. Pomislite odmah na pobačaj. Ali, bez brige. Malo krvi, u tačkicama ili smećkaste flekice su normalne u trudnoći, posebno u prvom trimestru. Čak 25 odsto žena doživi ovu pojavu, pa i malo veće krvarenje u prvih 13 sedmica trudnoće i većina ih rodi sasvim zdrave bebe. Međutim, ako je krvarenje obilnije i praćeno bolovima verovatno je znak pobačaja, ali obavezno se u tom slučaju hitno javite doktoru.

Različitosti – simptomi se kod žena razlikuju. Normalno je da u trudnoći imate mučnine (neke žene ih imaju gotovo do porođaja), ali i da ih nemate; normalno je da vam se spava i da ste umorni, ali ni to ne mora biti izraženije nego uobičajno; normalno je da vam smetaju pojedini mirisi ili hrana, ali da nemate tih simptoma kao i da vam se odjednom jede određena vrsta hrane, ali i da nemate takvih žudnji. Moguće je da vam se apetit poveća, ali i da ostane nepromenjen.

Grudi – tokom trudnoće može se pojaviti isecedak iz grudi (kolostrum), posebno u zadnjim mesecima trudnoće. To je sasvim normalno i nema veze sa tim da li ćete imati mleka. Pravo mleko se stvara tek nakon poroda. Moguće je, takođe, da se ovaj isecdak ne pojavi, što je, takođe, normalno. I imajte na umu da veličina grudi nema veze sa tim da li ćete i koliko mleka imati posle poroda.

Sasvim je normalno da vam bradavice u trudnoći potamne. Obično se i preko trbuha od stidne kosti do pupka pojavi tamna crta – može biti tamnija ili jedva primetna. Obično nestaje nakon trudnoće.

Zdravlje

Oko mnogih simptma u trudnoći se lome koplja, posebno zbog bapskih priča, koje su se izmešale sa medicinskim. To izaziva mnoge brige i doktorima i trudnicama. Zato samo mirno.

– Stomačić vam nije veliki koliko ste očekivali? U prvim mesecima niste se udebljali? Sve je to normalno, posebno ako ste imali jake mučnine i povraćanja u prva 3 meseca.

– Proširene vene i otečene noge? Sasvim normalna pojava. Ali, moguće je i da do toga ne dođe. Nosite elastične čarape, a leti plivajte i hodajte kroz vodu. (Čuvajte se sunca- toplina pridonosi širenju vena). Pripazite jedino ako vam noge otiču izraženo, mnogo više nego uobičajno i ako je pojava česta. Ali, zato izbegavajte veći unos soli, visoke potpetice, dugo stajanje i sedenje. Noge ponekad podignite u malo povišen položaj.

– U trudnoći se može pojaviti i anemija, pa je potrebno pojačati unos gvožđa. Uzimajte i vitamin C, jer poboljšava apsorpciju gvožđa, ali budite oprezni s mlekom, jer ono ima suprotan učinak. Problemi sa probavom su takođe normalni, posebno ako uzimate suplemente gvožđa. Ako se pojave grčevi, jači unos magnezijuma može pomoći.

– Umor je normalna pojava, ali sve možete nastaviti raditi normalno kao pre, ali sa malo slabijim tempom. Čim osetite da se umarate, da vam je nešto teško odmah ostavite posao i napravite pauzu. Pojedite neku grickalicu, malo badema, oraha ili popijte čašu soka.

– Što se tiče pregleda – normalno je da imate 9-10 ginekoloških, a ultrazvuk pregled se radi 2 do 3 puta, ali može i češće.

Koža

– Strije se mogu pojaviti, ali moguće je i da se ne pojave. Sprečiti ih ne možete u potpunosti, ali usporiti možete mazanjem trbuha uljima i kremama.

– Kao što je normalno da se ten poboljša, normalno je i da se pogorša (u vidu tamnih flekica ili bubuljica). Ipak, posle trudnoće sve se vraća u normalu.

– Primetiti možete da vam se mladeži menjaju, ali i da se pojave novi. Ni to nije razlog za uzbunu.

Seks

– Povećana želja za intimnošću je izražena posebno u drugom tromesečju, ali moguće je da se i u potpunosti izgubi.

– Normalno je da se plašite seksa u trudnoći, ali za sve majke koje imaju normalnu trudnoću mesta za strah nema. Bebi seks ne smeta, a neki stručnjaci tvrde da ga ona oseti kao lagano “ljuljanje”.

Strahovi i pojave

– Gotovo svaka trudnica ima strah – da li će sve biti uredu? U 98 odsto slučajeva bude – zato izgurajte strah i ostavite prostra za uživanje.

– Krajem drugog i u trećem tromesečju trudnoće osećaćete sve češća stezanja materice – tada se stomak zaokruži i postane vrlo tvrd. Stručnjaci to nazivaju Brakston- Hiksove kontrakcije. Nemate se čega plašiti – vaše telo vas tako priprema za trudove i porod.

– U trudnoći su normalne pojave i: nesanica, vaginalni iscedak (sluzav, belkaste boje i bez mirisa), češće mokrenje, brže umaranje, bol u grudnom košu, pojava hemoroida, napadi vrućine, krvarenje desni i osetljiviji zubi, žgaravica…

– Nemojte paničiti ako se beba uspava i ne osetite pokrete. To je normalno. Jedino ako potraje duže konsultujte se sa lekarom.

– Normalno je i da je plodova voda slična mokraći, ali razlikovaćete je tako što ona curi duže, prozirna je i bez mirisa. Sluzavi sukrvičasti čep koji štiti ulaz u matericu može ispasti i par dana pre poroda i to je normalno. Pozovite lekara, konsultujte se i mirujte.

– Normalno je da se porodite dve nedelje pre ili posle termina.

Da li mama zavoli bebu čim je ugleda?



Većina budućih mama smatra da će se ljubav između nje i bebe roditi automatski, na prvi pogled. Da li je baš uvek tako?

Priprema budućih mama pre rođenja bebe je uobičajena i odvija se na nekoliko nivoa. Tako neke od budućih mama čitaju literaturu, razgovaraju sa iskusnijim roditeljima, upijaju njihova iskustva i savete. Druge, nasuprot tome, upravo od takvih brižnih saveta svoje okoline žele da se izoluju, jer smatraju da će se time opteretiti, pa radije biraju da svoje iskustvo steknu samostalno.

Često buduće mame obezbeđuju “tehničku podršku” kupovinom unapred kreveta za bebu, igračaka, pelena… Brojne su i one koje upravo to izbegavaju, jer misle da će tako “ureći” rođenje deteta. Neke mame unapred organizuju bake, dede, tatu… a neke mame ne. Ipak, bez obzira na brojne razlike, većina mama podleže opštim zajedničkim zabludama. Jedna od njih jeste da će se ljubav između mame i bebe roditi na prvi pogled. Slično je i sa zabludom da će svaka mama odmah umeti da raspozna šta koji plač njene bebe znači, i da će umeti da prepozna sve njene potrebe.

Ove romantične predstave uopšte ne moraju biti tačne. Mnoge mame će posvedočiti da im je bilo potrebno izvesno vreme da upoznaju svoju bebu, a sa tim upoznavanjem da je i prihvate. Tek kada su postale sigurnije u sebe,uspevale su da se lakše prepuste emocijama i prema bebi. Zaista, prve nedelje sa bebom mogu biti veoma stresne, ispunjene brigom i strepnjom. U takvoj atmosferi, kod roditelja preovlađuje strah da li je sa detetom sve u redu, i da li oni čine sve što je potrebno. Uz nespavanje, nervozu, suočavanje sa potpuno novim izazovima – emocije ljubavi nisu toliko izražene.

I bebe nisu baš oduševljene

Takođe, u prvim mesecima, bebe ne reaguju onako kako mame ponekad očekuju. Naime, dok one ulažu maksimum svog znanja, vremena, truda… bebe se ponašaju uglavnom isto. Plaču, jedu, obavljaju fiziološke potrebe, spavaju. Odnosno: na samom početku, ni bebe ne pokazuju posebno oduševljenje kada ugledaju mamino lice. Zašto?
Beba najpre ne razaznaje lica, a zatim, oduševljenje izostaje – kako tumače brojni autori, i zbog toga što uglavnom mame ispunjavaju bebine potrebe, pa beba upravo to lice i očekuje. Odnosno, ona ne pokazuje svoje zadovoljstvo na neki vidljiv, očigledan način. Smatra se da je za mamu dovoljna nagrada za trud ako beba lepo napreduje i ne plače. Ipak, to mnogim mamama nije dovoljno. Sve to doprinosi da se ponekad ljubav između mame i bebe dogodi naknadno, a ne na prvi pogled.

Sigurnost u roditeljskoj ulozi

Žene koje posle porođaja dožive postporođajnu depresiju, takođe nemaju iskustvo ljubavi na prvi pogled. Kako se budu više upoznavale sa svojom bebom i osećale sve sigurnije u svojoj roditeljskoj ulozi, tako će se i emocije ljubavi pojačavati. To što se u društvu o ženama sa postporođajnom depresijom ne priča dovoljno, ne znači da one ne postoje, niti da su one manje sposobne da budu divne mame. Jedna od teških, i potpuno neosnovanih predrasuda, jeste i ta da ove mame zapravo nisu želele dete, pa je to uzrok njihovog stanja. Ipak, postporođajna depresija nije ništa sramotno niti neobično, već pojava koja je i medicinski objašnjiva.



Okružene ovakvim predrasudama, kod žena se javlja osećaj krivice, nesigurnosti i nezadovoljstva svojom roditeljskom ulogom. Odgovarajuća priprema za ovu vrstu problema, kao i edukacija koja bi iskrenije govorila o roditeljstvu i njegovim zabludama – u našem društvu, nažalost, još uvek ne postoji.
Jasno, svaka mama zna da, kada se jednom pojave, ove emocije ostaju trajne, i prate ih do kraja njihovog života. Tako, čak i one mame koje u samom startu nisu imale iskustvo ljubavi “na prvi pogled” sa svojom bebom, stekle su iskustvo ljubavi zauvek.

izvor.yumama

Da li su vlažne maramice sigurne za upotrebu kod beba?





Mamama širom sveta uveliko olakšana briga oko novorođenčadi pojavom vlažnih maramica i jednokratnih pelena. Mi se pitamo koliko je upotreba ovih proizvoda zaista dobra za bebino zdravlje?

U većini slučajeva ne razmišljamo o ovim stvarima, vlažne maramice u većina mama uvek ima pri ruci i nesmotreno ih koriste, ne razmišljajući o mogućim posledicama. Istraživanja su pokazala da većina vlažnih maramica, poznatih brendova, sadrži sastojke koji mogu biti okidači alergijskih reakcija kod beba sa osetljivom kožom. Lekari preporučuju da sa upotrebom vlažnih maramica ne treba prenagliti i da ih ne bi trebalo koristiti kod beba pre nego napune makar mesec dana.

Tokom prvih nedelja nakon rođenja bebu bi trebalo brisati sa posebno mekanim papirnim maramicama ili sa gazom namočenom u mlaku vodu. Po potrebi u vodu možete staviti i malo nežnog dečijeg sapuna. Pre stavljanja nove pelene, bebinu guzu obavezno obrišite suvom pamučnom pelenom i na taj način sprečite pojavu mogućeg ojeda. Kad beba ojača, vlažne maramice biće vam veoma korisno sredstvo posebno kad ste van kuće, ali ipak pripazite sa njihovom upotrebom i birajte one koje ne sadrže alkohol i dodane arome što umanjuje mogućnost iritacije bebine kože.Ako je bebina guza nakon upotrebe vlažnih maramica jako crvena to znači da koža ne regauje dobro i trebalo bi da probate neki drugi brend, a ako crvenilo ne prolazi ni nakon par dana obavezno se obratite pedijatru za savet.

srijeda, 24. siječnja 2018.

PRESTALA JE DA RASTE u stomaku: Nakon 28 sedmica je došla na svijet, a danas je zovu ČUDOM!



37-godišnja Sharon je bila sretna kada je saznala da će biti majka. Međutim, u 20. sedmici trudnoće doktor je rekao da je beba prestala da raste.

Zbog komplikacija doktori su odlučili da bi bilo najbolje da se porodi u 28. sedmici trudnoće.

Dana 12. maja, ona je rodila kćerkicu Pixie. Beba je težila samo 500 grama. Nakon poroda, bebu su smjestili u vrećicu od hljeba i u inkubator. Ono što je uslijedilo 5 mjeseci kasnije je čudo. Beba je preživjela.

Pogledajte video.

https://www.dailymotion.com/video/x3bxlg2



Izvor: novonovo.info

Porođaj u Banjaluci: Zahvalna sam doktorki koja me je prevarila



“Bila sam srećna, ponosna i beskrajno zahvalna babicama a posebno mojoj doktorici što mi je priuštila divan prirodan porođaj”. Mama Indira podelila je saanama svoja dva iskustva sa porođaja…

Već dugo imam želju da napišem svoju priču zato što znam da će koristiti mnogim ženama, baš kao što su i meni značile priče koje sam čitala dok sam strahovala od porođaja. Da, veoma sam se plašila, te će moja priča biti malo duža…
Moj drugi sin danas ima tri meseca, a prvi je jedanaestogodišnjak. Prvi put sam se porađala u svom rodnom gradu u Srbiji. Imala sam 21 godinu, bila u lošem braku i bila veoma draga među svojom rodbinom. Drugi put sam se porađala u 31. godini, ali ovaj put sam bila u divnom braku i sa mnogo manje onih koji me vole (ali verujem da su ipak uz mene).

Iskustvo sa prvog porođaja: Lekari su bili grozni, doživela sam nervni slom!
Prva trudnoća je bila divna, školska, ne znam kako obzirom da sam svakodnevno trpela psihičko i fizičko nasilje. Dobila sam bolove na dan termina i u bolnicu stigla otvorena. Bila sam veoma hrabra (iako je za mene sve to bilo nepoznato) – ni glasa nisam pustila. Bila sam usredsređena na disanje, dok su se doktori prema meni ophodili kao prema životinji ili čak i gore.
Nisam imala napone, samo jak bol koji nije prolazio. Primljena sam u 11 ujutru u porodilište, a porodila sam se u 16:20. Fino, rekli bi mnogi, i relativno brzo za prvorotku. Rodila sam zdravu bebu, 3.500 grama tešku i dugu 52cm. Malo su me isekli, ali to nije bilo ništa naspram psihičkog maltretiranja koje sam doživela na porođaju. Nikad neću razumeti zašto, trudila sam se, slušala, bila tiha, a doktor je čak u jednom momentu podigao ruku da me udari! Zašto?! Kako je to moguće, pitala sam se. Dva sata posle porođaja doživela sam nervni slom, a takvo stanje se nastavilo naredna tri meseca. Jedva sam se oporavila psihički, ostala sam bez kose, ali sve je to moj sin izbrisao, svu muku i jad kroz koji sam prošla…
Iskustvo sa drugog porođaja: Veliko hvala mojoj doktorki u Banjaluci!
Kada smo moj sadašnji muž i ja poželeli bebu, nije sve išlo glatko. Posle jedne izgubljene trudnoće usledila je još jedna. Nadala sam se da će ovaj put sve biti u redu, ali, naravno, strah me nije zaobišao. Plašila sam se da li će sve proći kako treba. Imala sam divnu doktoricu koja je znala za moje muke i trudila se da sve to prođe kako treba. U sedmom mesecu se javio ogroman strah od porođaja. Shvatila sam da su ostale posledice i da se, zapravo, nikad neću psihički oporaviti od prvog porođaja. Noću nisam spavala od straha, a na epidural sam gledala kao na spas. S obzirom da živim u Derventi, gde imam divnu doktorocu ali nemam ni epidural ni ostale uslove za porođaj, predložila mi je doktoricu u Banjaluci- Aleksandru Rodić. Od 35. nedelje sam išla jednom nedeljno kod nje na pregled. Dogovorile smo se oko porođaja i epidurala. Divna, srdačna, sve naj naj. CTG sam radila u Derventi. Termin je bio 15. april, a kontrakcije sam imala još od sedmog meseca. Dogovorila sam se sa doktoricom da 19. aprila odem u bolnicu, a da mi 20. daju indukciju. Uradila sam nalaze za epidural, a ona mi je obećala da će sve dogovoriti sa anasteziologom i da ja ne brinem o tome. Strah je rastao iz dana u dan, ali ja sam imala epidural! Ujutru 19. aprila, posle završene papirologije na prijemu, odveli su me na odelenje. Obavili su sve potrebne preglede i sve je bilo ok – plodova voda bistra, CTG uredan, te su mi zakazali indukciju za 7 ujutru…

Kada sam konačno legla, dopisivala sam se sa mužem, sinom, prijateljima. Došle su sestre i donele mi dve tablete dukolaks. “Molimmm?!… Nikad u životu ih ne bih popila, želim klistir!” One su se u čudu pogledale (kao da je dukolaks koji izaziva jake bolove bolji od klistira!). Klistirali su me u 22h, a posle toga su mi krenuli blagi bolovi na pet minuta koji su od dva sata postali jači. Nikog nisam zvalada me ne bi spustili u porođajnu salu bez moje doktorice. Tako sam “preživela” do 6 ujutru, kad sam prijavila bolove koji i dalje nisu bili strašni. U salu sam stigla u pola sedam. Svi su bili ljubazni, divni. Prikopčali su me na CTG i pregledali – bila sam otvorena samo tri prsta. Dobila sam dve injekcije za smirenje i indukciju, te su skroz nestali moji bolovi. Veoma sam se obradovala dolasku moje doktorke. Pozdravile smo se i ona je otišla u vizitu. Bolovi su ponovo krenuli, ali ja sam trpela i disala. Smenjivali su se, pregledali me, a ja sam čekala tu epiduralnu anestrezju zbog koje sam se toliko mučila, putovala itd. Doktorka mi je samo rekla da će brzo doći i otišla, a anasteziologa nisam videla ni na mapi. Shvatila sam ja da nema ništa od epidurala, ali šta je tu je, morala sam da izguram. Disala sam i disala bolovi su bili podnošljivi, čekala sam ono nepodnošljivo. Izmeđ svake kontrakcije bila je duga pauza, pa se ja odmorim, pa dišem. Bila sam sama u sali, a zatim su došli i studenti sa profesorkom. Ona je bila beoma ljubazna, držala im je predavanje, a onda je bio praktični deo, te su me oni i pregledali. Šta ću, kontala sa, moraju i oni da uče.
Kada sam osetila pritisak na guzu, nisam znala da su to naponi, ali sam vremenom shvatila. I tada je bilo podnošljivo, te sam i dalje čekala nepodnošljivo…

Doktorka mi je rekla da je zovem kada osetim napone, ali ja to nisam rekla i ona je otišla. Morala sam da čekam i da se stiskam dok se nije vratila. “Pa ti rađaaaššš!”, rekla je kada me je pregledala.

Napela sam se i nisam prestala da guram dok moj maleni nije izašao ( u 11:10). Bio je težak 3.380 grama i dug 54 cm. Plakao je kao veliki, popio je malo plodne vode zbog čega je bio na antibioticima par dana – ništa strašno. Malo sam pukla pri porođaju, pa su me ušili i izveli na hodnik gde su me čekali moj muž i moj veliki sin. Bila sam srećna, ponosna i beskrajno zahvalna babicama a posebno mojoj doktorici što me pametno “zeznula” za epiduralnu i priuštila mi divan prirodan porođa. Nisam dočekala to “nepodnošljivo” – znači može i tako kad imate prave ljude oko sebe i kad znate da će vam vikanje i plakanje samo uzeti snagu koja vam je preko potrebna jer od vas samo zavisi život vaše bebice u tom momentu, a i vas samih. Sve u svemu, divno iskustvo, sada bih sve ponovila.
Sestrama koje brinu o bebama nisam bila zadovoljna, ali ih opet ne osuđujem jer im nije lako. Hrana je bila divna, kupatilo divno, tuš je bio spas… Sve u svemu došli smo kući šesti dan.

Sada smo veliki i super napredujemo☺ Neću vam reći da se ne plašite indukcije, samo ću vam reći da je meni puno pomogla da se otvorim, da se beba spusti, da dobijem bolove i na kraju da se sve ubrza. Znam da ima groznih iskustava, mislim da je ključ u psihičkoj pripremi i pragu bola. Sve u svemu, iza mene je divan porođaj i divno iskustvo i svima vam želim isto, a ako može, još i bolje.

Mama Indira

Presvlačenje, dojenje, plač… Pripremite se za sve PRVO što vas očekuje sa novorođenčetom



Iako će vam roditeljski instinkt već reći šta treba da radite, uvek će postojati trenuci kada nećete znati šta i kako da učinite za svoju bebu. Zato, pripremite se.

Kada beba stigne kući biće momenata kada ćete se, u najmanju ruku, osećati preplašeno. Međutim, biće vam lakše ako se pripremite za sve te male prve “probleme”…

Prvo skraćivanje noktiju
Dečiji prsti su izuzetno mali i nežni, tako da se roditelji mogu osećati bespomoćno u ovakvoj situaciji, posebno ukoliko beba ne želi da miruje…

… pripremite se:

Prvo dojenje
Iako je to prirodna stvar, trenutak kada majka po prvi put treba da nahrani svoju bebu može biti izuzetno težak. Možda nećete biti sigurni ni kako da sednete, ni kako da uzmete bebu, zato…

… pripremite se:

Prvi bebin plač
Mnogi roditelji godinama pamte taj zvuk, i “skaču” i kada ne plače njihova beba. Kako biste izbegli nervozu i paniku…

… pripremite se:

Prvo kupanje
Mala beba je izuzetno krhka i činiće vam se kao da ćete je slomiti. Unapred pripremite sve što vam je potrebno za kupanje, a u početku je tek malo nakvasite vodom, kako biste uvideli šta joj prija. Pogledajte kako ti izgleda i…

… pripremite se:

Prvo presvlačenje bebe
Kako presvući to maleno biće? Vaši pokreti moraju biti odmereni i strpljivi, a kako se ne biste uplašili kada do tog trenutka dođe…

… pripremite se:



Prvo stavljanje bebe u auto-sedište
Prvi put ćete se sa stavljanjem bebe u autosedište i vožnjom suočiti čim izađete iz porodilišta. Taj prvi put će vam se činiti kao da jurite autom niz ulicu i konstantno ćete razmišljati o bebinoj sigurnosti i želeti da što pre stignete kući. Ukoliko se dogodi da vaše dete tokom vožnje počne da plače, zaustavite se na obližnjem parkingu i proverite o čemu je reč.

A kako biste mogli tokom vožnje da smirujete sbe činjenicom da ne treba da brinete jer vam je beba sigurna i bezbedna…

Saveti za bezbedno sečenje bebinih noktića



Kako skratiti nokte novorođenčeta bez rizika od povreda saznajte uz pomoć nekoliko roditeljskih saveta i trikova.

Mnoge mame brinu o tome kako će skratiti bebine noktiće jer je uvek nezgodno rukovati oštrim predmetom pored novorođenčeta koje se migolji i plače. Samim tim što nokti bebama rastu velikom brzinom, s ovim problemom se majke sreću često.
Normalno je da osećate strah da ćete povrediti dete, ali postoji nekoliko uputstava i trikova koje će vam pomoći da prebrodite ovaj problem i da nokti vaše bebe budu kratki i uredni. Ako vam ne uspe na samom početku, nemojte se obeshrabriti, jer čak i ova sitnica u nezi novorođenčadi zahteva vežbu – kao i sve što se tiče najmlađih i najslađih bića.

Saveti roditelja
1. Koristite odgovarajuću opremu

Grickalice i makazice za skraćivanje noktiju koje koristite moraju biti prilagođeni potrebama beba. Ne bi trebalo da upotrebljavate pribor koji koriste odrasli jer je on oštriji i može izazvati povredu.

2. Nežno sa bebom

Nemojte snažno pritiskati jagodice prstiju svog mališana. Obazrivo rukujte priborom za sečenje noktiju kako ne biste zasekli ni milimetar kože.

3. Upotrebite turpiju

Prilikom sečenja pratite oblik nokta, a potom ivice poravnajte dečjom turpijom.

4. Ne zaboravite prstiće na nogama

Kada je reč o prstima na nogama, i njihovi nokti se moraju seći na isti način. Urastanje noktiju se ne javlja često kod beba, ali ipak treba obratiti pažnju i na ovaj postupak.

5. Povrede se dešavaju

Ukoliko slučajno promašite, ne smete se obeshrabriti – niste namerno povredili svoje dete. Ako se pojavi krv, zaustavite je pritiskom, a potom nanesite antibiotsku mast. Nakon toga nastavite sa seckanjem noktiju.

Trikovi za seckanje noktiju
1. Odaberite pravo vreme za seckanje noktića

Bebine nokte secite nakon kupanja jer su oni tada mekani i postupak će biti jednostavniji.

2. Zabavite bebu

Ponekad je neophodno da neko odvlači detetu pažnju dok skraćujete noktiće. Neka vaš suprug ili neka druga odrasla osoba zabavlja mališana igračkom.

3. Seckanje za vreme spavanja

Ako vaše dete uvek plače prilikom sečenja noktiju, pokušajte da to uradite dok ono spava.

4. Turpijanje noktića

Ako su nokti vaše bebe mekani i slabi, umesto sečenja možete ih isturpijati. Ovo je često jednostavnije, a pri tome je i bezbednije i manje zastrašujuće detetu.

5. Grickanje noktića nije poželjno

Neke mame grickaju nokte svojih beba. Pedijatri se ne slažu s ovom tehnikom, jer može doći do širenja bakterija i izazivanja infekcija, ali postoje roditelji koji preporučuju ovu metodu.

Priredila: Tamara Sorak